Ponovo gore vatre u zaplanjskim ćumuranama

Regionalne vesti - Nedelja 12.04.2015 - 15:15

U opštini Gadžin Han, jednoj od najsiromašnijih opština u niškom kraju ali i čitavoj Srbiji, proizvođači ćumura su ovih dana, posle zimske pauze, ponovo zapalili vatru u svojim ćumuranama.

Foto: Beta/AP Foto: Beta/AP

U kraju koji je poznatiji kao Zaplanje tradicija proizvodnje ćumura duga je više od jednog veka, ali se ovim teškim poslom bavi sve manje ljudi jer je i u zaplanjskim selima sve manje stanovnika.

Zaplanje je 60-tih godina prošlog veka imalo bezmalo 24.000 ljudi, a sada svega 8.300. Stanovništvo je uglavnom staro, pošto su se mladi u potrazi za poslom i boljim životom odselili u Niš, Beograd i druge veće gradove u Srbiji.

Među malobrojnim žiteljima ovoj kraja koji se još bave proizvodnjom ćumura nalaze se i braća Slobodan (72) i Dragan Krstić (62) iz Donjeg Dušnika. Krstići proizvode ćumur punih deset godina i važe za jedne od najozbiljnijih ćumurdžija.

Ovim poslom počeli su da se bave nakon što je mlađi brat ostao bez posla u ovdašnjem odmaralištu "Trem".

- Od nečega je moralo da se živi, a komšija iz sela je već proizvodio ćumur i nagovorio nas je da i mi to počnemo da radimo. Radili smo u početku sa malom improvizovanom ćumuranom, sada imamo veliku ozidanu ćumuranu u koju staje 15 kubika drveta - kaže Dragan za agenciju Beta.

Prema njegovim rečima u čitavom Zaplanju ćumurane se sada mogu izbojati na prstima jedne ruke. Proizvođači su mahom stariji ljudi koji su ovaj zanat naučili od svojih predaka.

- Posao je izuzetno težak, od njega je teži samo rudarski posao. Potrebno je najmanje 15 dana za proizvodnju ćumura, s tim što sedam dana traje priprema drveta, a sedam dana drvo gori u ćumurani - objašnjava Dragan.

Kako ističu Krstići najteži deo posla je seča šume i priprema drveta za "zidanje" ćumurane, ali je sama proizvodnja ćumura mnogo odgovornija i rizičnija.

- Nakon paljenja drveta u ćumurani, narednih sedam dana vatra mora da se proverava na svakih sat i po. U ćumurani mora da ima taman toliko vazduha da bi vatra tinjala, jer ukoliko se razbukti, nema pomoći, od ćumura ostane samo pepeo - kaže Dragan.

Dok ćumurana gori, objašnjava Slobodan, ćumurdžije se ne odvajaju od nje, pored nje žive, jedu i spavaju. Prema njegovim rečima ćumurdžije izbegavaju da pale ćumurane tokom zime, ali i ostalih dana kada pada kiša i duva vetar; jer se zbog hladnog vazduha od iste količine drveta dobije manje ćumura i on bude lošijeg kvaliteta.

- Priprema kvalitetnog "tvrdog" drveta za ćumuranu je najteži deo posla, ali je pakovanje ćumura najprljaviji. Kada se čitav posao završi i ćumur bude zapakovan u džakove, ćumuraši se ne vide od čađi - kaže Slobodan.

Krstići ističu da njima, kao i ostalim ćumurdžijama iz Zaplanja, prodaja ćumura ne predstavlja problem jer vlasnici kafana i restorana u Nišu traže kvalitetan ćumur za roštilj.

Problem je međutim, kažu oni, da se naplati ono što je teškom mukom proizvedeno.

Krstići objašnjavaju da proizvodnja ćumura nije posao od koga čovek može da se obogati, čak ni da pristojno živi.

Zarada je dovoljna tek toliko da se preživi. Od posla koji traje punih 15 dana i tokom kojeg se proizvede 150 džakova ćumura, ćumurdžijama ostane tek 20.000 dinara.

BETA

Vrati se na kategoriju Regionalne vesti

Komentari

Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.

Ostavite komentar:

Ime:
Email:
Komentar: