AMAM: Još jedna tužna priča

U fokusu - Petak 05.02.2016 - 20:09

Stara zgrada Amama u Vranju, izgrađena još pre 300 godina, i dalje je izložena zubu vremena i preti joj opasnost da nastavi da propada, ukoliko se uskoro ne nađe rešenje za novu rekonstrukciju.

Amam, jedan od simbola Vranja; Foto: Narodni muzej Vranje Amam, jedan od simbola Vranja; Foto: Narodni muzej Vranje

Jedan od najznačajnijih kulturnih i istorijskih spomenika ovog dela Srbije je u poslednjih 50 godina renoviran tri puta, ali i pored toga, veći deo ovog vremenskog perioda je bio zatvoren za posetioce.

Poslednja rekonstrukcija, započeta 2002. godine, trebalo je da ovom zdanju ne samo vrati stari sjaj, već da mu obezbedi i novu namenu.

Planirano je da jedna od prostorija bude izložbeni prostor Narodnog muzeja za materijal sa lokaliteta Kale, arheološkog nalazišta u selu Krševica.

Prednja prostorija bi služila kao prostor za održavanje književnih večeri, koncerata kamerne muzike, promocija i izložbi.

Na rekonstrukciju je utrošeno oko 60.000 evra, koje je obezbedio UNDP.

Međutim, već nakon godinu-dve, na zidovima Amama primećena je kapilarna vlaga, što je značilo da je nešto krenulo po zlu, a stanje se vremenom samo pogoršava.

MEĐU PET SLIČNIH

Amam je izgrađen krajem 17. veka. Neki podaci kažu da se nalazi među samo pet ovakvih autentičnih građevina iz Turskog doba na prostoru nekadašnje Jugoslavije.

Građen je od tesanog kamena i opeke, a sastoji se od svlačionica, mesta za kupanje - halvata i rezervoara za vodu - hazisa. Na krovu, prekrivenim ćeramidom, nalazi se pet kupola sa staklenim okulusima, koji osvetljavaju unutrašnjost.


Ironija sudbine je u tome što je u vreme dok je služio kao kupatilo, objekat bio savršeno funkcionalan, dok se sada, kada u njemu odavno nema vode, ona pojavila na zidovima.

Nakon toga, objekat je funkcionisao polovično, bez da bude priveden svojoj planiranoj nameni, da bi negde 2010. godine bio i sasvim zatvoren za posetioce.

Jedino za šta je služio, a služi i danas, je depo, tačnije skladište manje vrednog arheološkog materijala sa Kale Krševice.

Stvari su se ponovo vratile na početak, s tom razlikom što se sada teško nazire razrešenje.

Postojala je inicijativa da Narodni muzej Vranje, kome je Amam ustupljen na staranje, zajedno sa Turističkom organizacijom Vranje, konkuriše za sredstva kod Ministarstva trgovine i turizma, ali ona nije urodila plodom.

Zračak nade predstavljala je vest da je turska razvojna agencija za međunarodnu saradnju "TIKA" zainteresovana za vranjski Amam.

Naime, 2009. godine godine je intenzivirana saradnja između Srbije i Turske, potpisano je nekoliko dokumenata, a jedan od njih se odnosio i na aktivnosti ove agencije, koja predstavlja tursku verziju "USAID-a".

"TIKA" finansijski pomaže projekte u zemljama sa kojima Turska ima bliske istorijske veze, a znamo da su kod nas te bliske veze trajale najmanje pet vekova.

Ova agencija je finansijski pomogla restauraciju i opremanje brojnih objekata iz vremena Osmanlijske vladavine u zemljima u okruženju, pa i u Srbiji.

 

Direktor Narodnog muzeja u Vranju Nenad Stojiljković kaže da su predstavnik agencije "TIKA" i ambasador Turske u Srbiji boravili u Vranju i pokazali interesovanje za rekonstrukciju i Amama i zgrade Selamluka u kojoj je smešten vranjski muzej.

 

- Kada prihvate projekat, oni preuzimaju celokupnu rekonstrukciju na sebe.

Sve finansiraju i koliko ja znam, ne traže ništa zauzvrat, osim da na rekonstruisanom objektu stoji tabla na kojoj će pisati da je on obnovljen sredstvima agencije "TIKA"
– kaže Stojiljković.

Zasad su stvari stale kod preliminarnih razgovora, ali Stojiljković kaže da je pri kraju izrada projekta, kojim će se aplicirati kod ove agencije za rekonstrukciju zgrade Selamluka i Amama.

Ukoliko projekat ne prođe kod Turaka, moralo bi da se ide na manje izgledne varijante, a to su druge međunarodne organizacije i fondovi.

Ali, glavni problem kod nove rekonstrukcije je što svi potencijalni investitori traže plan i predračun radova.

Jedina ovlašćena institucija koja može da izvede predračun je Zavod za zaštitu spomenika Niš, jer je Amam pod zaštitom države.

Direktor Narodnog muzeja tvrdi da Zavod, kao samofinansirajuća ustanova, te usluge naplaćuje.

- Radi se o minimum 300 do 400.000 dinara. Postoji dobra volja i Grada, čak i Ministarstva kulture, međutim za takve stvari jednostavno nema para – kaže Stojiljković.

Međutim, izgleda da postoje još neke okolnosti u čitavoj priči.


Miomir Stojanović, arhitekta konzervator Zavoda za zaštitu spomenika u Nišu, inače Vranjanac, kaže da nema potrebe da se radi nikakav novi projekat restauracije, jer je on urađen prilikom poslednje rekonstrukcije.


- Nemam nikakvu procenu predračuna novih radova, sve dok ne počne da se sa Amamom postupa na način koji je propisan Zakonom o kulturnim dobrima – kaže rezignirano Stojanović.

Na pitanje da li pojava vlage u Amamu znači da je rekonstrukcija urađena nestručno, Stojanović odgovara odrično.

- Rekonstrukcija je urađena ekstremno stručno i vrhunski je ocenjena.

Ta kapilarna vlaga može da se pojavi i u vašoj kući ako je ne održavate, pa se polomi crep, ako nema domaćina da svakog jutra otvara vrata te kuće
– objašnjava Miomir Stojanović.

 

ČIJI JE AMAM?

Zgrada Amama je, kao i druge zgrade pod zaštitom države u vlasništvu Republike Srbije. Ona ih ustupa lokalnoj samoupravi, koja ih dalje ustupa na korišćenje nekoj instituciji, u ovom slučaju Narodnom muzeju Vranje.

- Grad teško može da nađe realnog interesa da ulaže neka veća sredstva u zdanje koje nije u njegovom vlasništvu i čiju namenu država može očas da promeni – objašnjava Nenad Stojiljković, direktor Narodnog muzeja u Vranju.

 

Po njemu je, dakle, problem u nedomaćinskom održavanju objekta.

Međutim, ni u ovom slučaju stvari nisu baš jednostavne, jer ova "kuća" izgleda ima dva domaćina!

Zbog potrebe odlaganja arheološkog materijala sa lokaliteta Kale  - Krševica, jedan od ključeva vrata Amama ima Goran Mitrović, kustos-arheolog Narodnog muzeja u Vranju.

Drugi ključ ima Nenad Stojiljković, direktor Muzeja, ali to nisu duplikati, već ključevi od različitih vrata, tako da njih dvojica mogu da uđu u Amam samo zajedno, nikako odvojeno!

Život ipak nije film, tako da ostaje nada da će Turci iz agencije "TIKA", kao potomci onih koji su krajem 17. veka i sagradili Amam, naći dovoljno motiva, para i strpljenja da ponovo ožive ovaj objekat od velikog kulturno-istorijskog značaja za Vranje.

I nada da će Amam i narednih vekova biti tu, na početku vranjske Gornje čaršije, da svedoči o vremenu, pričama i ljudima iz našeg grada.

 

Ovaj tekst objavljen je uz podršku Ministarstva kulture i informisanja Vlade Republike Srbije​ u okviru projekta "Kulturni katapult". Sadržaj ovog teksta i stavovi izneti u njemu su isključiva odgovornost OK RADIJA i ni na koji način ne odražavaju stavove i mišljenja Ministarstva.

 

OK Radio

Vrati se na kategoriju U fokusu

Komentari

Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.

Ostavite komentar:

Ime:
Email:
Komentar: