Kako je Vranje dobilo crkvu

U fokusu - Četvrtak 13.03.2014 - 09:06

U zapisu iz daleke 1910. godine o istorijatu Saborne crkve “Sveta Trojica” u Vranju sveštenik Aksentije Mišić između ostalog piše da su glavni zidari vranjske saborne crkve, koji su i sam plan smislili i stvorili, neki Andreja i Kosta Damjanović iz Velesa.

Saborna crkva u Vranju Saborna crkva u Vranju

Sveštenik Mišić za “Glas Crkve” koji je izlazio u Nišu, ovako opisuje izgradnju Saborne crkve Svete Trojice u Vranju:

- Grad Vranje pao je  tursko ropstvo 1455. godine. Turci, po svome običaju sve crkve ili su pretvorili u džamije ili u tekije, a neke spalili i porušili, tako da je narod sve do godine 1839. bio bez bogomolja, bez hramova.

Te godine prvi građani vranjski, sa mitropolitom Gavrilom na čelu, kao i sa znanjem i odobrenjem svoga dobrog i pravednog Usejin paše, izdejstvuju prvi ferman od sultana Mahmuda 1839. godinr, da mogu podići crkvu u gradu. Za ovu bogomolju Usejin paša obeća građanima da će dati svu gvožđariju potrebnu iz njegovih rudnika – Samokova i Vlasine - što je i učinio.

Vranjanci, po odobrenju, otpočnu zidati veliku i prostranu crkvu sa tri kubeta i posle dve godine bace i ćeramidu na krov.

Međutim, Turci videći ovako veličanstvenu građevinu, razdraže se i pobune Arnaute okolnih sela protivu Srba i Usejin paše, - koga obede da je đaurski prijatelj, jer im zida crkvu – te 1842. godine na Spasovdan dignu bunu: napadnu na varoš, opljačkaju hrišćane, pa i mnoge mirne Turke, a crkvu sruše; mitropoliju zapale, kao i mnoge druge kuće.

Usejin paša, pak, krišom pobegne u Skoplje gde od muke i umre.

Povodom ovih nereda, a na žalbu i Srba i Turaka, pošlju iz Carigrada Jumer pašu, rodom iz Lijevne iz srpskog primorja, (po pričanju Srbina poturčenjaka), sa nizamom i topovima, koji pobunjenike potuče na Šapranačkom visu pred Vranjom, prvake – vođe, - i Turske i Arnautske, poveže u lancima i otprati u ropstvo u Carigrad i Anadol gde svi izumru i niko se ne vrati iz ropstva.

Komisija carska, koja je bila došla iz Carigrada, ocenila je štetu crkvi u 360.000 groša, no ova suma nije isplaćena.

Ovako porušena crkva stajala je punih 16 godina, čekajući na procenu; no kad od toga ne bi ništa, Vranjanci sa svojim novim mitropolitom Joakimom izdejstvuju nov ferman 1856. godine, od Sultana Medžida da otpočetu crkvu nastave zidati, što i učine, i posle dvogodišnjeg zidanja crkva bude gotova, snabdevena sa svima potrebama i godine 1858. bude svečano osvećena od episkopa – vikarija – Paisija.

Glavni zidari vranjske saborne crkve, koji su i sam plan smislili i stvorili, jesu neki Andreja i Kosta Damjanović iz Velesa, koji su kao dobri majstori mnogo crkava po gradovima podigli.

Crkva je posvećena Svetoj Trojici, i taj dan slavi, a građani toga dana nose i litiju po polju.

Sve ikone na ikonostasu, kao i gore pomenute, izradio je takođe u to vreme čuveni zograf Samoil, (Diča) Isaković iz Velesa.

Do oslobođenja crkva nije imala zvonaru niti zvona, a posle oslobođenja odmah su nabavljena dva dosta velika zvona, koja su bila nameštena na zvonari od greda.

Godine 1896. god. tutor crkveni Rista Hristić sa sveštenstvom ozidao je novu zvonaru od tvrdog materijala na osam uglova.

Dušan Đorđević

OK RADIO

Vrati se na kategoriju U fokusu

Komentari

Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.

Ostavite komentar:

Ime:
Email:
Komentar: