Otići da se nikada ne vratiš

U fokusu - Četvrtak 03.04.2014 - 22:58

Vranje - Mladi i nezaposleni Vranjanci, kao i drugi mladi ljudi širom Srbije, najviše od svega žele da jednom zauvek pobegnu iz Srbije, pokazuju sve relevantne ankete.

Cvetković sa majkom Cvetković sa majkom

Jedan od momaka koji deli sudbinu svoje generacije je i Lazar Cvetković iz Vranja.

On je u Beč je otišao sa nešto više od 18 godina. Kršan mladić, visok, snažan, završio je Gimnaziju, informatički smer.

Želeo je da studira, ali para se nije imalo. Umesto da bude neki vrhunski programer, otišao je  da radi kao fizički radnik.

Problem je što nije stalno u Beču, već mora zbog problema sa “papirima” da se povremeno vrati u Vranje.  

- Živim sa majkom u Beču. Ona je bolesna i trenutno na radi. Kad sam u Vranju menja me sestra Katarina, koja je inženjer primenjene informatike i za koju, takođe, nema posla u Vranju.

U Beču čuva decu porodicama ili opslužuje starije osobe. Moramo da plaćamo stan, mora da se pokriju i ostali troškovi.

Iako sam dosta mlad tražio sam posao koji se najbolje plaća. Naravno, najbolje se plaćaju radnici na preseljenju stvari iz stanova.

Za početak, potrebna je snаga i poštenje da bi vas gazda zadržao. Imao sam i jedno i drugo. Radimo po potrebi, preseljenja su stalna, idemo po raznim gradovima, u drugim zemljama, u Nemačkoj…

Posao zahteva napor, ali nema izbora. Uzmem dobar kaiš, opašem se čvrsto i dižem šta kod da je i koliko god da je teško.

Moja snalažljivost i obdarenost za montiranje stvari, satelitskih antena i  drugih majstorskih sitnih radnji dala mi je  mogućnost da me gazda zapazi i unapredi u vođu grupe. Ima nas iz svih zemalja.

Plata je 1.500 evra mesečno, a dobijamo i čast koji je tamo legalan, tako da u proseku mesečno zaradim oko 1.800 evra. To je veliki novac za mene.

Pomažem sve, majku, sestre, oca kod kuće u Srbiji. Radim skoro bez prekida, ali nađe se vremena i da prošetam, a Beč je najlepši grad na svetu.

Sviđa mi se ovde, ne zato što volim Austriju već što smatarm da imam budućnost i da ću moći kad-tad normalno da živim.

Neću se vraćati u Vranje, to sam odlučio, gledam da posao bude na duže vreme i da nađem sebi srodnu osobu i oženim se. Volim da imam porodicu, još sam mlad, ali to će mi biti prioritet.

Želim da se skrasim u Beču i tu živim, a da u Vranje dođem kao turista da vidim oca, društvo, onako da me želja mine – kaže Lazar.

Mislio je, u početku, da zaradi dovoljno novca i upiše u Beogradu, Fakultet organizacionih nauka, smer informacioni sistemi i tehnologije.

- To mi je bio početni cilj, ali brzo sam shvatio da toliko novca da sakupim treba mi vreme i mnogo truda da uložim.

Drugo, sve da bude kako treba i da završim fakultet ko bi mi garantovao da ću naći posao u Srbiji. Morao bih da ponovo idem preko granice.

Zato, moji planovi su drugi, počeću u Beču od fizičkog radnika, ali neki fakultet informatike u Austriji kad-tad ću završiti i raditi ono što najviše volim.

To je moj san, nadam se da ću ga ostvariti. Učim jezik u najveće i dobro mi ide nemački. Engleskim se dobro služim.

Dakle, prvo dobro da izučim jezik, a onda stvaranje porodice u Beču i učenje van radnog vremena.

Biću uspešan porodičan čovek, to sam zacrtao, ali u Beču! – završava priču Lazar.

Dušan Đođević

OK RADIO

Vrati se na kategoriju U fokusu

Komentari

Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.

Ostavite komentar:

Ime:
Email:
Komentar: