Re - brendiranje: Belo Lenče i njen Pile

U fokusu - Subota 15.03.2014 - 09:31

I danas u nekadašnjoj Pogačarskoj mahali u Vranju postoji oni koji se još sećaju Mileta Pileta, „onoga što ga sa Belo Lenče turiše u pesmu“.

Belo Lenče Belo Lenče

- Otvori mi belo Lenče vratanca, vratanca/ sa tvojata desna, bela ručica./ Da ti vidam, belo Lenče ustanca, ustanca!»/ «Ne mogu ti Pile Mile, da stanem, ustanem./ Majka mi je sela, Mile,/ Na fustan, na fustan»!

Ko su bili Belo Lenče i Mile Pile? O poreklu pesme pisali su mnogi, poput profesora Momčila Zlatanovića u delu »Narodno pesništvo južne Srbije« iz 1982. godine  

Jelena Stamenković (Belo Lenče) i Milan Ristić (Mile Pile) rođeni su u Vranju, u drugoj polovini 19. veka.

Belo Lenče i Mile Pile voleli su se strasno i doživotno. Do ove platonske ljubavi je došlo sredinom poslednje decenije 19. veka.

Mile Pile je, jašući konja belca, prolazio pored Jelenine kuće u Gornjoj čaršiji i odlazio da obiđe svoje imanje.

Nju, čuvenu «ne toliko po svojoj lepoti koliko po svojoj belini», viđao je na kapidžiku. Tako su se upoznali i počeli sve češće da razgovaraju.

Otac i mati opominjali su kćer i zabranjivali joj da izlazi često na sokak.

Međutim, ljubav je bila moćna i snažna kao strujanje života u proleće.

Za nju je ubrzo saznalo celo Vranje i oboje su «stavljeni u pesmu».

Pesma je nastala kao momačko zadirkivanje, sasvim bezazleno i dobronamerno, ali to je samo požurivalo Jelenine roditelje da je što pre udaju, dok ne pukne bruka.

Ljubav mladih nije poštovana. Bili su različitog socijalnog porekla. Mile bogat, Lenče siromašna.

Lenče se udala za terziju Kostu, 1898. godine, sa kojim se odselila u Beograd.

U Vranju su ga zvali „mali Kostica“.

Jelena Stamenković (Belo Lenče) tragično je skončala svoj život. Poginula je prilikom nemačkog bombardovanja Beograda, 6. aprila 1941. godine.

Milan Ristić oženio je Ljubicu, lepu devojku iz čuvene vranjske porodice Goločevci. Bio je pažljiv prema njoj, tepao joj je: «moj karanfile».

Ali, Belo Lenče i pesma ostale su u srcu. Ljubica je to znala i bila bolesno ljubomorna. Kada bi na nekom veselju čula pesmu odlazila je odmah kući.


Šta se desilo prilikom sahrane Milana Tasića, 1960. godine? Da li je to bila puka slučajnost ili se ispunjavala poslednja želja Miletova?

Naime, kada je kovčeg sa pokojnikom trebalo da uđe na glavnu portu Šapranačkog groblja, sa desne strane, iz bočne ulice, naišli su svatovi sa muzikom.

Odjekivala je pesma: «Ovori mi belo Lenče vratanca...» Svi su zastali. Mnogi su krenuli spontano da plaču.

Kako li je tek bilo Ljubici?       

Dušan Đorđević

OK RADIO

Vrati se na kategoriju U fokusu

Komentari

Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.

Ostavite komentar:

Ime:
Email:
Komentar: