U KANDŽAMA BANAKA: Šta kad ne platite ratu?

U fokusu - Petak 23.10.2015 - 23:13

Ako ste stavili potpis na ugovor o kreditu sa nekom bankom u Vranju, onda nema mnogo pomoći kad prestanete da plaćate dospele obaveze.

Pazite šta potpisujete! Pazite šta potpisujete!

Jer, kredit je dužničko-poverilački odnos u kome poverilac-banka vama kao dužniku-klijentu ustupa određeni novčani iznos na korišćenje, na određeno vreme i pod određenim uslovima, naravno uz plaćanje naknade-kamate koja je zapravo cena korišćenja tih sredstava.

Svaki ugovor o kreditu je obligacioni (dužničko-poverilački) odnos. I svi ugovori, bez obzira na njihovu sadržinu, moraju biti usklađeni sa Zakonom o obligacionim odnosima.

Šansa da klijent dobije proces na sudu postoji samo ukoliko je banka menjala kamatne stope po svom nahođenju.

U suprotnom, ukoliko je sve čisto u ugovoru, čak i kad klijent izgubi posao i ostane bez plate, iz banaka ne popuštaju. Jer, kako kažu, nisu oni socijalne, već profitabilne ustanove.

Vranjski bankari nerado govore o ovoj temi, smatraju je nekom vrstom antireklame jer konflikt sa klijentom kvari idiličnu sliku poslovanja.

Nije u interesu banaka da tuže stranke ili aktiviraju hipoteke i zbog toga što banke ne postoje radi prodaje nekretnina, već su tu da plasiraju sredstva i naplate ih uz određenu kamatu.

Zato se preduzima sve da se sa klijentom problem reši na drugi način - pregovorima, reprogramom otplate, mogućnošću preuzimanja kredita od strane rođaka.

- Tužba sudu ili aktiviranje hipoteke preko suda je krajnja mera. Ona je uostalom dozvoljena samo ukoliko sud ustanovi da je banka pokušala sve što joj stoji na raspolaganju radi naplate - otkriva za OK portal jedan lokalni bankar koji bi radije da ga ne pominjemo upravo iz napred pomenutih razloga.

Stanovi opterećni hipotekom ne nalaze lako nove vlasnike, iako im je cena niža od tržišnih čak i do četrdeset odsto. Ljudi su sujeverni, pa ne žele da kupuju nekretnine koje je banka nekome oduzela da ih ne bije maler.

U manjim sredinama poput Vranja većina ljudi se međusobno poznaje, pa i to otežava prodaju stana jer se izbegavaju moguće svađe i sukobi. Ipak, većina banaka ima praksu da aktivira hipoteku ako klijent duže od šest meseci ne plaća rate kredita.

Kada se stan prodaje na aukciji, određuje se najpre tržišna cena, a početna cena ne sme biti 75 odsto niža od nje.

Na drugoj aukciji ne sme biti niža od 60 odsto, dok u neposrednoj pogodbi cena može biti i niža od toga, pa se dešava da stanovi budu prodati budzašto.

Što je najgrđe, a o tome stalno podsećaju iz Udruženja bankarskih klijenata „Efektiva“, često se dešava da novac od prodaje stana ne pokriva ostatak kredita klijenta pa ga banka i dalje tereti za razliku.

- Tako dužnik, em što ostane bez stana i novca koji je dotad plaćao na ime rata, ostaje i dalje dužan banci - upozorava predsednik ovog nacionalnog udruženja Dejan Gavrilović.

Po osnovu dugovanja za keš kredite, kreditne kartice, dozvoljene minuse i slično, već kod kašnjenja od nekoliko dana od datuma kada obaveze dospevaju, dužnik dobija telefonski poziv iz banke. Prvi poziv, drugi poziv, opomene, to je manje-više isto kod svih banaka.

- Do trideset dana kašnjenja se toleriše. Međutim, posle te tačke nastaju problemi jer svi plasmani koji se plate u okviru trideset dana ne zahtevaju dodatno rezervisanje sredstava kod Narodne banke Srbije – objašnjava sagovornik iz banke.
 
Iznad određenih zakonskih limita o zaduživanju banke su u obavezi da iz sopstvenih sredstava formiraju tzv. rezervacije za eventualne gubitke po kreditima.

- Zato se banka i trudi da problem sa dužnikom reši u tom roku. Ako prođe trideset dana, automatski se mora tražiti dodatna rezervacija kod NBS.

Ako kašnjenje pređe u drugi mesec i radi se npr. o dugu od 100.000 evra, banka je dužna da poveća rezervaciju kod NBS, odnosno da deponuje dvadeset odsto od toga, dakle 20.000 evra.

Na taj način rezerviše dodatna sredstva, jer su oni koji kasne sa otplatom već tzv. rizični klijenti i za njih mora postojati obezbeđenje - dodaje ovaj vranjski bankar.

To bankama poskupljuje plasmane i zato zaračunavaju zatezne kamate.

- Ako se stvar ne reši ni u drugom mesecu, onda na scenu stupa ekipa iz banke koja se bavi pregovorima i naplatom. Odlaze kod klijenta, pokušavaju da naprave dogovor da se dug plati.

Postoje razni mehanizmi da se klijentu nekako omogući da lakše izmiri obaveze. Ako prođe i treći mesec, onda posežemo za tužbom - kaže naš sagovornik.

Za to, takođe, postoji dobar razlog.

- Razlog je isti kao i posle prvog meseca i tiče se rezervacije sredstava za rizične kredite. Jer, sve što se ne naplati,  a prođe u međuvremenu devedeset dana, sto odsto rezervacije ide banci na teret.

Ako je banka klijentu dala recimo 10.000 evra i on posle devedeset dana duguje banci 500 evra, banka mora tih 500 evra, dakle sto odsto duga, da rezerviše-deponuje kod NBS.

Dakle, to je najveći trošak banke i onda u većini slučajeva u takvim okolnostima ide utuženje - objašnjava sagovornik OK portala.

Nakon tužbe, stopira se zaračunavanje zatezne kamate u skladu sa zakonom.

- Sledi parnica i tu klijent u 99 odsto slučajeva gubi proces protiv banke. Čim se postupak završi, počinje zaplena stvari.

Ukoliko klijent nema imovinu na svoje ime, potraživanje stoji i čeka na aktiviranje. Onog trenutka kada nađe posao, počne da dobije nekakve prihode, kreće odbijanje od plate preko administrativne zabrane - zaključuje sagovornik OK portala.

Dejan Dimić

OK RADIO

Vrati se na kategoriju U fokusu

Komentari

Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.

Ostavite komentar:

Ime:
Email:
Komentar: