Vražji kamen, odakle i đavoli beže

U fokusu - Sreda 23.04.2014 - 08:01

Vranje - Nepuna dva kilometra nizvodno od Trgovišta, na desnoj obali reke, izdižu se moćne kupaste stene, stare oko sto miliona godina, koje stanovnici nazivaju Vražji kamen.

Vražji kamen Vražji kamen

U neposrednoj je blizini planinskog sela Donja Trnica, na nadmorskoj visini od oko 800 metara, koje liči na živi muzej nekog davnog vremena. Kamene kupe, njih desetak, su visoke pedesetak metara.

Vražji kamen je duboko ukorenjen u pamćenju žitelja gornje Pčinje. Prema jednom predanju, đavoli su hteli da preokrenu tok Pčinje prema Bugarskoj i zato su kod sela Šajinca pokušali da spoje obale ove brze planinske reke.

Dovlačili su sa pčinjskih brda čitave stene, ali ćudljiviju reku nisu mogli da pobede. Najzad su otišli u Končuljsku klisuru, prema Kosovskom Pomoravlju.

Tamo su među kamenovima našli pravi gorostas. Uprtili su ga na leđa i vratili se natrag. No, kamen je bio veoma težak i na putu su često odmarali.

Kad su stigli u Klinovac, zapevali su prvi petlovi. Đavoli su onda bacili kamen pored jedne vodenice i nestali.

I tako osvanu pored reke - Vražji kamen.

Prema drugom predanju, seljaci su zidali crkvu kraj Pčinje i što bi sagradili preko dana, to bi đavoli u toku noći u ženskoj marami izneli na Vražji kamen.

I tako je postala crkva na Vražjem kamenu. Inače, i danas se može čuti o tome kako su seljaci u Šajincu bili u oštroj zavadi sa ovim demonima.

Da bi se osvetili Šajinčanima, đavoli su pokušali kamenom grdosijom da pregrade Pčinju.

Stenovit blok su nosili u cedilu, ali su se razbežali u zoru, kad je zakukurikao petao. Najpoznatiji đavoli su: Džudža Budža, Kumbara Kljeka, Filanko Šilja i Muja.

Na vrhu jedne od kamenih kupa nalazi se mala srednjevekovna crkva posvećena rođenju presvete Bogorodice.

Prema podacima kojima raspolaže eparhija Vranjska, crkva je građena u periodu od 1355. do 1375. godine, u vreme vladara Stefana Uroša V, sina cara Dušana. Do crkve vodi strma, vijugava staza.

Tokom poslednjih godina crkva je sređivana, podignuta je i zaštitna ograda, jer se crkva nalazi na samoj ivici ponora. Meštani dolaze u ovu bogomolju, ali priča se, nerado se venčavaju i krste decu u njoj.

Zašto se u crkvi ne venčavaju govori ovo predanje: Jednom su se zavoleli momak i devojka u Donjoj Trnici. On je bio jedinac i iz najbolje kuće, a ona najlepša u Pčinji, ali se njihove porodice nisu slagale i nisu htele da čuju za brak.

Mladi su se pak, sve strasnije voleli. Roditelji nisu imali kud: pristali su da se uzmu. Venčanje je obavljeno u Bogorodičnoj crkvi na velikoj steni. Kad su izašli iz crkve, mladoženja i mlada uzjahali su nakićene konje.

Njegov konj se zbog vike i sviranja poplašio, pošao nazad i sjurio se niz liticu u provaliju. Čim je to videla nevesta, skočila je s konja, potrčala prema ivici stene, skočila i pala preko mrtvog mladoženje.

Bučno veselje se začas pretvorilo u veliku žalost. Od tada do današnjih dana niko se u crkvi nije venčavao.

U narodu gornje Pčinje zavladalo je verovanje da Bogorodica u crkvi leči neplodnost kod žena.

Nije redak slučaj da nerotkinje dolaze i kada nema nikog u crkvi nastružu malo praha sa neke od fresaka i to kući piju, verujući da će potom dobiti naslednika.

Iako je crkva posvećena Bogorodici, meštani podjednako neguju i kult svete Petke.

Dušan Đorđević
 

OK RADIO

Vrati se na kategoriju U fokusu

Komentari

Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.

Ostavite komentar:

Ime:
Email:
Komentar: