Greška u koraku najvećeg sprintera svih vremena

Svetski sport - Nedelja 20.08.2017 - 13:24

Ovog juna na Južnom metodističkom univerzitetu, istraživači eksperti za biomehaniku sprinta objavili su neočekivano otkriće do kojeg su došli prilikom izučavanja koraka Juseina Bolta: njegova desna noga dodiruje stazu sa 13% jačom maksimalnom silom nego leva noga. I sa svakim korakom, njegova leva noga ostaje na zemlji 14% duže nego desna noga

Naučnici pokušavaju da otkriju tajnu Juseina Bolta FOTO: Getty Imges Naučnici pokušavaju da otkriju tajnu Juseina Bolta FOTO: Getty Imges

Na video-bimu se pojavio usporen snimak Juseina Bolta sa Jamajke, kako trči u poslednjoj polovini trke na sto metara. Svaki njegov korak je obuhvatao 2,75 metara, gornji deo tela se skoro neprimetno pomerao gore-dole, dok su se stopala kretala tolikom brzinom da pete nisu dodirivale tlo.

Bolt je najbrži sprinter u istoriji, nosilac svetskog rekorda na sto i dve stotine metara i jedina osoba koja je pobedila u obe discipline na tri olimpijade. Dok se približava svom 31. rođendanu i završetku karijere, naučnici i dalje pokušavaju da shvate kako je uspeo da dostigne ovakvu neverovatnu brzinu.

Ovog juna na Južnom metodističkom univerzitetu, istraživači eksperti za biomehaniku sprinta objavili su neočekivano otkriće do kojeg su došli prilikom izučavanja koraka Juseina Bolta: njegova desna noga dodiruje stazu sa 13% jačom maksimalnom silom nego leva noga. I sa svakim korakom, njegova leva noga ostaje na zemlji 14% duže nego desna noga.

Ovo ide protiv konvencionalnog znanja da nejednak korak može da uspori trkača. Tim povodom je istraživački tim iz Univerzitetske laboratorije za lokomotorne performanse postavio veliki broj pitanja. Da li nejednakost koraka ima uticaj na brzinu? Da li je Bolt iskoristio to da postane najbrže ljudsko biće? Ili, da li bi on sa još više izbalansiranim korakom mogao da postigne još veću brzinu? "To je pitanje od milion dolara", kaže Piter Vejand, direktor Univerzitetske laboratorije. Ovo univerzitetsko istraživanje Bolta koje je predvodio Endru Udofa nije dovršeno. A efekat asimetričnih koraka na brzinu još nije u potpunosti shvaćen. Međutim, umesto da ima loš efekat na Bolta, on zapravo možda ima koristi od njega, kaže Vejand.

Postoji mogućnost da se Bolt navikao na svoj korak kako bi smestio efekte skolioze zbog koje je njegova desna noga kraća od leve za jedan centimetar, prema njegovoj autobiografiji.

"Naša ideja je da je on verovatno iskoristio svoju brzinu, i da je ta asimetrija odraz toga", kaže Vejand. "Drugim rečima, ispravljanje njegove asimetrije ga ne bi ubrzalo, već bi ga možda i usporilo. Kada bi trčao simetrično, to bi bio neuobičajen hod za njega."

Anti Mero, fiziolog za fizičke aktivnosti sa Univerziteta u Jiveskileu, Finska, koji je izučavao Boltove najbrže trke, rekao je da je bio zaintrigiran otkrićima sa Univerziteta. "Generalno, postoje male razlike između desne i leve noge, ali mislim da su one obično jedan, dva ili tri odsto", rekao je Mero u jednom telefonskom intervjuu. "Ovo zvuči kao da je nešto veće posredi."

Uzimajući u obzir skoliozu i razliku u dužini Boltovih nogu, Mero je rekao da mu njegovi koraci odgovaraju. "Kad bi trener pokušao da mu promeni uobičajen način trčanja, to ne bi bilo dobro po njega", smatra Mero.

Najjednostavnije, brzina je produkt dužine koraka pomnožene s frekvencijom koraka. Iako je Bolt visok skoro dva metra, on započinje trku jednakom snagom kao i niži takmičari, i treba mu samo 41 korak da pređe sto metara, dok drugim boljim takmičarima treba 43 ili 45, nekima čak i 48 koraka. Kada dostigne punu brzinu na 60. ili 70. metru, on održava brzinu mnogo efikasnije od ostalih, manje smanjujući brzinu kada se približava cilju. Pobednik u trci nije osoba koja ubrzava najbrže već ona koja koja najsporije počne da usporava.

Nekada se smatralo da su najbrži trkači dostizali maksimalnu brzinu oscilovanjem nogu brže od sporijih trkača dok su postavljali svoje udove između koraka. U istraživanju iz 2000. godine, dok je radio na Univerzitetu Harvard, Vejand je utvrdio da boljim trkačima nisu oscilovale noge znatno brže kroz vazduh. Umesto toga, oni su dostizali maksimalnu brzinu udarajući u tlo jačom silom od ostalih u odnosu na njihovu težinu, i za kraće vreme.

Za takmičare olimpijskog kalibra, ta maksimalna sila može biti pet puta veća od njihove težine omogućavajući podizanje i potiskivanje kako bi se napravio sledeći korak. U slučaju Bolta, njegova maksimalna sila može da prevaziđe 450 kilograma. Manje udarne sile znači manje odskakivanje u vazduh.

Endru Udofa je izučio 20 Boltovih koraka pojedinačno i od tri profesionalna sprintera na 100 metara, koristeći snimak trke u Monaku iz 2011. godine. U proseku, Bolt je udario o tlo maksimalnom silom od 490 kilograma desnom nogom, i 433 kilograma levom nogom. Zbog toga što je njegova desna noga kraća, treba joj više vremena da dotakne tlo, što doprinosi većoj brzini za taj korak. Boltova leva noga je sve duže na zemlji sa svakim korakom - 97.000 sekundi, u poređenju sa 85.000 sekundi za desnu nogu. To mu daje više vremena da proizvede silu levom nogom, kaže Vejand.

Ralf Man, pionirski istraživač biomehanike u SAD, kaže da je mogao da uoči nekakav galop u Boltovom nejednakom koraku. Ali varijabilnost od 13 ili 14 procenata bila je iznenađujuća, rekao je, budući da je otkrio da postoji asimetrija između 0-7% među elitnim sprinterima.

"To je veliki broj, kada vidite to, mislićete da je to fizička anomalija", rekao je Man koji je osvojio srebrnu medalju u trci sa preponama na 400 metara 1972. na Olimpijadi u Minhenu. Međutim, ojačavanjem takozvane slabije noge, dodao je, "Ne vidim nikakav razlog zašto to ne bi doprinelo njegovom performansu".

Nedeljnik, OK Radio

Vrati se na kategoriju Svetski sport

Komentari

Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.

Ostavite komentar:

Ime:
Email:
Komentar: