Gde iskopa bunar, tu život ne prestaje

U fokusu - Subota 26.07.2014 - 23:04

Vranje - Uroš Stanković (78), iz Golemog Sela, poslednji je aktivni bunardžija u Poljanici. Sagradio je preko 40 bunara koji su njegov lični i životni testament jer su svi i dalje u funkciji.

Trajković iskopao ppreko 40 bunara Trajković iskopao ppreko 40 bunara

Prvi bunar je iskopao 1967. godine, a naučio ga je tada čuveni poljanički bunardžija Petronije.

- Rekao mi je: “Sinko, vidim da si stigao i da ovde želiš da zabodeš kosku i oformiš familiju, vidim da si go, bez “kučeta i mačeta”, zato ako hoćeš “živu” paru, a ne samo golo jedenje, onda moraš da naučiš neki zanat.

Ja sam bunardžija, to je težak i naporan posao, ali sada jako poželjan i isplativ.

Kreni sa mnom da radiš, uči, snagu imaš, ali džaba ti ako nemaš “uvo” i slušaš kako diše zemlja dok je kopaš i dok zidaš bunare.

Ako stekneš to uvo koje osluškuje i prepoznaje drhtaje zemlje bićeš cenjen i plaćen bunardžija. To će ti doneti da savladaš i ostale dunđerske poslove i dođeš do sopstvenog doma kome težiš”.  

Bio je u pravu jer sam ga poslušao – kaže Uroš.

Zarađivao je dobro, kupio plac u selu, nešto imanja, a potom i sagradio omalenu kuću. Sređivao sobu po sobu i useljavao se,  potom i pomoćne prostorije.

Ostvario je dečački san da bude “svoj na svome”, domaćin ćovek koji će imati porodicu, decu i unuke.

Posao bunardžije je, po savetu starca Petronije, svog učitelja savladao do perfektnosti, jer je stekao “uvo” koje osluškuje i čuje kako diše zemlja.

- To sam uvideo onda kada sam izvukao živu glavu zahvaljujući svom osluškivanju zemlje, a od smrti me je delilo par sekundi.

Kopali smo jedan od bunara sa svojim pomočnikom. Spuštali su nas u korube-drvena kolica i izvlačili zemlju.

Kad smo došli do 10 metara dubine i vode koja je počela da kulja krenuli smo sa oplatom, postavljanjem dasaka kako bismo bunar ozidali kamenom.  Postavili smo daske i osluškovao sam.

Odjednom neki lagan, čudan šum, nalik na pucketanje prstiju. Naredio sam da nas hitno izvade iz bunara. Prvo pomoćnika, pa mene.

Kada sam prebacivao noge iz iskopanog bunara na tle, odjednom, obrušila se zemlja i iskopan bunar bio je potpuno zatrpan. Za dlaku sam izbegao smrt – priča Uroš.

Pored kopanja bunara mnoge je očistio i spremio domaćinima za upotrebu.

- Čišćenje je bilo teže od kopanja, ali nisam mogao nikog da odbijem jer je voda značila život, a za te ljude novi početak i opstanak. Šta sam sve izvadio? Koju glotu (nečistoću)?

Izlazio sam na površinu kako bih uzeo vazduh od nesnosnog smrada. Svaki takav bunar detaljno sam očistio i predavao vlasniku na upotrebu – navodi Uroš.

Iskopao je preko 40 bunara u Golemom Selu, isto toliko očistio. Ponosan je na sebe jer su svi bunari i dalje u upotrebi.

Narod u sele zna da kaže. “Gde Uroš iskopa bunar tu život ne prestaje”! Zato je izuzetno omiljen  i poštovan lik.

Dušan Đorđević

OK RADIO

Vrati se na kategoriju U fokusu

Komentari

Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.

Ostavite komentar:

Ime:
Email:
Komentar: