Kako je propao Jumko: Vreme nastajanja

U fokusu - Četvrtak 02.10.2014 - 09:26

Momir Stošić Moša (84), koji živi u rodnom Golemom Selu kod Vranja, živa je istorija nastanka, razvoja i nestanka prvo Pamučnog kombinata, a potom holding kompanije Jumko.

Niče upravna ugrada pored bazena Niče upravna ugrada pored bazena

Bio je komandir vatrogasnog odeljenja, naizgled jedan od brojnih radnika, ali Momir je bio čovek od nepodeljenog poverenja dvojice direktora, od 1963. do 1990. godine, koji su stvorili fabriku i proneli njenu slavu širom Jugolavije i sveta.

Bio je “desna ruka” Branku Goluboviću i Vlajku Joviću, njegova reč se ponekad više slušala od drugih.

Bio je fabrički, ali i njihov lični fotograf – jednostavno čovek od poverenja!

Albumi slika govore o kombinatu i Jumku više nego reči.

Stošić se seća prvih dana.

Pamučni kombinat je počeo da se gradi 1960. godine, a 1962. krenula je montaža prvih mašina. Bilo nas je 124 radnika, radio sam kao monter u Predionici koja je uvek bila simbol Pamučnog kombinata.

-Ako ne računamo direktore u izgradnji, postavljene iz Komiteta, Milana Kovačevića i Bogdana Ristića, Pamučni kombinat, a kasnije holding kompanija Jumko, imao je od 1963. do 2000. godine kada je propao samo tri direktora.

Branko Golubović je postavio temelje kako treba da se radi, Vlajko Jović  je unapredio taj rad i na “temeljima i zidovima” postavio moderan krov “Jumka” i Stanišu Janjića, koji je počeo da “skida crepove” sa te tvorevine i urušva je, da bi na kraju potpuno pala i nestala - kaže Moša.
 
- Početak razvoja Pamučnog kombinata kreće sa dolaskom Branka Golubovića iz Novog Pazara.

Branka je poslala partija iz Beograda u Vranje, da pomogne u nastajanju još jednog tekstilnog preduzeća koje je te 1963. godine imalo 450 radnika.

Njegov zadatak je bio da poveća broj radnika na 1000, a on je prihvatio samo pod uslovom da ih je 1200.  

U čemu je uspeh direktora Goluboviča koji je bio rodom iz sela Vakup kod Aleksinca?

Imao je jake veze u političkim strukturama u Beogradu, od Petra Stambolića, pa nadalje do Dušana Škrebića i Draže Markovića.

Preko njih i drug Tito je čuo za Pamučni kombinat, za njegove uspehe, pa nas je poseto 1968. godine.

Važilo je Brankovo pravilo: “Za radnika dušu dajem, za  neradnika kapiju zatvaram”.

Da bi uspeo da stvori Pamučni kombinat doveo je čitavu ekipu rukovodioca i glavnih majstora iz Pazara u Vranje.

Nije bilo kvalifikovane radne snage i oni su ti koji su udarili temelje budućem gigantu, radili su od jutra do mraka, nekad i spavali u preduzeću.

Golubović je, kad je fabrika počela zvanično sa radom 1965. godine, uveliko prebacio broj zacrtanih radnika. Bilo je više od 1200. Pune dve godine su montirane mašine, radilo se probno, da bi te 1965. godine fabriku otvorio Dušan Čkrebić.

Od tada se krenulo u nezdrživ rast proizvodnje, nova upošljavnja, izgradnju  novih fabrika i stalno povećanje standrada radnika.

Pamučni kombinat je vrlo brzo postao simbol privrednog rasta u testilnoj industriji, a to je pokazala poseta Josipa Broza Tita, 23. oktobra 1968. godine.

Kombinat je posetio sa suprugom Jovankom, a u pratnji Milentija Popovića, Mijalka Todorovića, Petra Stambolića, Jovana Veselinova, Rudi Kolaka, Nikole Ljubičića i drugih.

Njegov domaćin bio je direktor Golubović, uz asistenciju predstavnika lokalne vlasti. Kulturno-umetničko društvo "Sevdah" za vreme večere koju su za Tita i njegove saradnike pripremili kuvari dovedeni iz Beograda, izvelo je pesme i igre iz cele Jugoslavije s naglaskom na Vranje.

Sve sam obeležio fotografijama, imao sam specijalnu dozvolu da slikam.

Nastavak sledi

 

         

 

OK RADIO

Vrati se na kategoriju U fokusu

Komentari

Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.

Ostavite komentar:

Ime:
Email:
Komentar: