Zašto investicije zaobilaze jug Srbije?

Vladavina prava - Ponedeljak 28.07.2014 - 12:51

Investiciona euforija na jugu Srbije, barem kada je reč o stranim ulaganjima, splasnula je već nakon dolaska Britiš ameriken tobaka (BAT) u Vranje 2003. godine.

ilustracija ilustracija

Tek jedanaest godina posle izvesno je otvaranje fabrika dva velika italijanska ulagača, nakon što je grad stvorio prostorne i pravne uslove.
 
Iako u tranzicionim područjima grinfild i investicije uopšte treba da budu zamajac privrednog rasta i razvoja, Vranje i jug Srbije, barem dosad, nisu uspeli da stvore povoljan privredni ambijent za dolazak značajnijeg broja ulagača, kako inostranih tako i domaćih.
 
Gradski oci su se izgleda tek nedavno rasvestili da će investiori doći tek kada im ponude adekvatno zemljište na kome bi izgradili fabrike i donesu propise koji će investitorima uliti pravnu sigurnost.
 
Potrebne su tu i neke beneficije, na primer da je to zemljište besplatno, da postoji adekvatna infrastruktura, besplatni komunalni priključci i liberalna podsticajna politika. No, da nije previše kasno za to, pitaju se mnogi.
 
NOVA INDUSTRIJSKA ZONA
 
Pomoćnik gradonačelnika Vranja za lokalni ekonomski Boban Stanković kaže da je lokalna vlast u poslednje vreme uradila bukvalno sve da investitorima, bilo stranim ili domaćim, omogući da na najlakši mogući način ulože svoj novac na području grada.
 
Posle usvajanja svih bitnih pravnih propisa, Vranje im sada nudi besplatno zemljište u novoformiranoj Industrijskoj zoni „Bunuševac“, dobijeno u zamenu za stanove od Vojske Srbije, tako da su po njegovim rečima prepreke u investiranju prošlost.
 
Čitavo područje Bunuševca privedeno je nameni, sa postojećim planovima generalne i detaljne regulacije, što investitorima znatno olakšava posao ukoliko se odluče da svoj novac investiraju ovde.
 

- Investitori nam se obično najpre jave pismom o namerama, iznesu svoja interesovanja, objasne u šta žele da investiraju, šta im je potrebno od kapaciteta, zemljišta, instalacija, da li je potrebno da se radi procena uticaja na životnu sredinu ili ne i shodno tome za svakog investitora pojedinačno radimo gantogram (grafikon, grafički prikaz rasporeda projekta, prim.aut) sa tačno definisanim aktivnostima koje su potrebne da se dođe najpre do građevinske i u nastavku do upotrebne dozvole - objašnjava Stanković.
 
Međutim, mnogi će reći da stvari oko dolaska stranih investitora u Vranje ne idu nimalo lako. Valjda zbog loših iskustava.
 
Projekat u tekstilnoj industriji „Zamber“ je propao, a od najavljene izgradnje objekta trgovinskog lanca „Tuš“, te skopskog farmaceutskog giganta „Alkaloid“ ostala su samo slova na papiru.
 
Sporo idu stvari i oko početka rada pogona firmi „Geoks“ i „Ditre Italia“. Stanković kaže da je „Geoks“ već počeo da gradi fabriku, dok stvari ipak idu nešto sporije sa drugim italijanskim ulagačem.
 
- „Geoks“ je počeo da gradi fabriku, dok je „Ditre“ dobila lokacijsku dozvolu, za njih je potrebno uraditi procenu uticaja na životnu sredinu i upravo smo u tom postupku.
 

Zakonski rokovi za taj posao su propisani, kada to bude završeno izdaje se građevinska dozvola.
 
Ono što mi u međuvremenu radimo jeste da njihov glavni projekat, pre predaje službi za izdavanje građevinske dozvole, prolazi jednu kontrolu tokom koje se utvrđuju eventualni nedostaci.
 
Od trenutka predaje usaglašenog projekta do izdavanja građevinske dozvole protekne najviše deset dana. „Geoksu“ smo, recimo, izdali dozvolu za sedam dana - kaže Stanković.
 
Okružni lider DS i dugogodišnji narodni poslanik Goran Stefanović priznaje da su investitori proteklih godina radije zaobilazili Vranje.
 
I to, po njegovom mišljenju, iz najmanje dva razloga. Prvi ide po vertikali, a posledica je loših poruka koje se šalju iz vrha države,  smatra Stefanović.
 
- Prvi se tiče opšteg ambijenta, pitanja vladavine prava i sigurnosti investicije. Evropska komisija je nedavno sugerisala državi na šta treba obratiti pažnju ukoliko želimo značajnije investicije.
 

Problem je u tome što se sijaset institucija u državi derogira, njihov značaj postaje nevažan jer jedan čovek, a svi znaju koji, preuzima funkcije svih isnstitucija, čak i vlade koja je kolektivno telo i pojedinih ministarstava. To je katastrofa i to odvraća investitore - smatra Stefanović.
 
Drugi razlog je lokalne prirode i tiče se činjenice da Grad Vranje, do momenta razmene sa vojskom po principu stanovi za zemljište na lokaciji Bunuševac, nije imao industrijsku zonu, odnosno parcele za izgradnju fabrika koje bi ponudio ozbiljnijim investitorima.
 
- Mi smo to uočili kao problem kada smo ušli u vlast pre pet godina,. Radili smo na njegovom rešavanju i rešili pitanje razmene zemljišta u Bunuševcu za stanove za vojna lica.
 
Sada imamo industrijsku zonu u kojoj možemo da ponudimo plac bilo kom investitoru, stranom ili domaćem i to potpuno besplatno, uz razne druge povlastice - kaže Stefanović.
 
I pomoćnik gradonačelnika Boban Stanković kaže da je sada sve mnogo lakše što se tiče investiranja na području Vranja.
 
- Ni Geoks, ni Ditre Italia nisu došli na 1.500 ili 2.000 kvadrata. Došli su posle dugih pregovora, sa Geoksom su trajali više od šest godina, i to kada smo im ponudili deset, odnosno sedam hektara. Uz naravno obezbeđenu radnu snagu i mnoge povlastice – naglašava Stanković.
 
BOLAN NEDOLAZAK „ALKALOIDA“
 
Zbog nedostatka zemljišta dolazak nekih bitnih investitora u Vranje ostao je samo san. Propala su ulaganja švedske „Ikee“, te Kineza u izgradnju solarnih panela kao obnovljivih izvora energije.
 
Posebno boli nedolazak skopske farmaceutske kompanije „Alkaloid“ koji je u psihološkom smislu pre četiri, pet godina bio velika nada za lokalno stanovništvo da će se mladi ljudi zaposliti i da će Vranje nekako preživeti ekonomsku krizu.
 
Gradski većnik za privredu i ekonomiju Perica Janković još 2009. godine kada je obavljao funkciju većnika za razvoj privatnog preduzetništva najavio je tu veliku investiciju, uz euforično objašnjenje da to treba da bude jak inicijalni signal drugim potencijalnim investitorima da svoj novac ulože baš u Vranju.
 

- Bili su veoma zadovoljni uslovima koje smo im ponudili. Vrlo brzo smo se dogovorili. Par delegacija je dolazilo ovde, na kraju i većinski vlasnik „Alkaloida“ sa svojim timom.
 
Ubrzo su uradili projekat i njihova građevinska ekipa je bila na terenu da sve snimi.
 
Poslali smo čak i zemljište na ispitivanje u „Vinču“ pošto su ljudi to tražili. Sve je bilo u redu. Međutim, kada smo već devedeset odsto posla završili, na neki volšeban način Makedonci su odustali od invesitcije.
 
Nisu nam rekli zašto, ali se pričalo da je neko iz srpske vlade, konkretno iz ministarstva ekonomije (u to vreme pod kontrolom Dinkićevog URS, p.a.) odlučio da „Alkaloid“ ode u Zemun - priseća se Janković.
 
Iako je Vranje bliže Skoplju, nego Zemun, Makedonci su se iz nekih razloga ipak odlučili za tu beogradsku opštinu. Zamenik gradonačelnika iz tog vremena, danas lider Nove demokratske partije u Vranju Igor Andonov, nešto je precizniji od Jankovića kada je reč o nepravdi koja je počinjena prema Vranju iz ministarstava privrede i zdravlja koja su tada bila pod kontrolom URS, bivše stranke Mlađana Dinkića.
 
- Opstrukciju u vezi sa dolaskom „Alkaloida“ u Vranje mogla su da naprave samo ministarstva zdravlja i privrede.
 
Ministarstvo zdravlja, jer ono odlučuje o stavljanju pojedinih lekova na pozitivnu listu i tu je verovatno bilo raznih ucena jer je i interes Makedonaca da se što više njihovih lekova nađe na toj listi.
 

Moja je pretpostavka da se radi o interesima nekih ljudi, jer je negde zapelo u ministarstvu privrede ili zdravlja i nigde drugde ništa nije moglo da zapne jer smo mi sa ljudima sve usaglasili - uveren je Andonov.
 
On detaljno objašnjava šta je sve bilo završeno u vezi sa dolaskom „Alkaloida“  i dočarava širi aspekt cele priče.
 
- Tu su očigledno bila prljava posla i ja sam uveren da je bilo elemenata za policijsku istragu. To neko treba da ispita, jer ne verujem da je Skopljancima bilo bolje da odu u Zemun.
 
Vranje im je daleko bliže i ovde su dobili mnogo bolje uslove za investiranje. Da li iza toga stoji neka farmaceutska mafija ili neko drugi, ne mogu da pričam o tome, nisam ja policija - kaže Andonov.
 
KORIDOR 10 KAO ŠANSA
 
Gradski većnik za privredu i ekonomiju Perica Janković naglašava da su se posle „Alkaloida“ stvari, kada je reč o investicijama, znatno promenile.
 
Po njegovom mišljenju, dolazak dva italijanska preduzeća u Vranje trenutno su možda najznačajnije investicije u Srbiji.
 

- Geoks treba da zaposli oko 1.300 radnika, njihova fabrika će biti završena po planu 2015. godine.
 
Pre desetak dana smo videli projekat Ditre Italia koji će graditi fabriku za oko 600 radnika i oni kreću sa radovima u avgustu. Interesuju se i domaći investitori koji su gradskom veću već uputili zahteve da investiraju u Bunuševcu - otkriva Janković.
 
Lider DS Stefanović kaže da će pun investicioni zamah u Vranju moći da se očekuje tek nakon završetka Koridora 10. Postoji ideja za proširenje slobodne industrijske zone, kao neko novo rešenje za još značajniji investicioni razvoj na jugu Srbije.
 
- Vranje će mnogo dobiti tek izgradnjom Koridora 10. Već imamo u planu da spojimo Industrijsku zonu Bunuševac sa potencijalno novom industrijskom zonom u selu Ribince koja se naslanja na autoput što će biti ogromna prednost jer će se direktno sa autoputa ulaziti u obe zone. To je velika šansa za privredni razvoj ovog kraja – zaključuje Stefanović.

Ovaj tekst proizveden je uz podršku Evropske unije u okviru programa “Jačanje medijske slobode u Srbiji” kojim rukovodi Delegcija EU u Srbiji.
Sadržaj ovog teksta i stavovi izneti u njemu su isključiva odgovornost OK RADIJA i ni na koji način ne odražavaju stavove i mišljenja Evropske unije.

OK Radio

Vrati se na kategoriju Vladavina prava

Komentari

Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.

Ostavite komentar:

Ime:
Email:
Komentar: