Nazad

Lektire nekad i sad: Šta čitaju osnovci?

Izvor: OK Radio - Specijali - Ponedeljak 10.12.2018 - 09:33

Vranje - Obavezna školska lektira koju su deca imala u nastavnom planu i programu krajem 80 - ih godina prošlog veka, pre nego što će se raspasti SFRJ, dosta s erazlikuje od onoga što danas moraju da čitaju, kako po sadržaju, tako i po obimu.

Učenici čitaju i na snegu. Foto: Privatna arhiva

Društveno - političke promene u poslednje tri decenije neminovno su se odrazile i na odabir lektire u osnovnim i srednjim školama u Srbiji.

Pored promena koje su posledica ideoloških zaokreta, tu su i one koje su logičan sled uticaja savremenih tehnologija, naročito mobilnih telefona i interneta, na savremeni život čoveka, pa samim tim i dece.

Marina Stojanović, direktor OŠ “Vuk Stefanović Karadžić” u Vranju i profesor srpskog jezika, napominje da je obrada domaće lektire delikatna i složena jer snažno utiče na razvoj ličnosti, izgrađivanje shvatanja i ubeđenja učenika.

- Ako i samo ove aspekte uzmemo u obzir, jasna je važnost izbora dela za domaću lektiru, ali i neophodnost uvođenja novih naslova umesto pojedinih, nekada vrlo popularnih, uz koje su odrastale generacije dece i za koje sam lično i profesionalno itekako vezana.

Digitalna era, internet, društvene mreže i pažnja svedena na petnaestak minuta, naša su stvarnost uz poražavajući podatak da samo četiri odsto dece slobodno vreme koristi za čitanje, kao i da je zabrinjavajući broj učenika koji se muče sa razumevanjem pročitanog.

Suština izmene u lektiri odnosi se na drugačiji pristup čitanju i proučavanju književnog dela, odnosno određivanja ishoda i razvijanja kompetencija učenika
- pojašnjava Stojanovićeva.

U petom razredu, u odnosu na pre 20 ili 30 godina,  ostala su  dela “Hajduci”, “Robinson Kruso”, zatim “Doživljaji Toma Sojera”, ali na primer “20.000 milja pod morem” nije deo nastavnog programa, što ne znači da nastavnik ne može da preporuči ovo delo učenicima za čitanje.

- Uvedena je i izborna lektira sa velikim brojem naslova od kojih nastavnici, naravno, u dogovoru sa učenicima mogu da izaberu tri naslova, ali i da tematski vezuju i kombiniju naslove.

Pomenuću samo neke: “Ujdurme i zvrčke iz antičke Grčke” Ljubivoja Ršmovića, odlomci iz Tolkinovog “Hobita”, “Putovanje u putopis” Vide Ognjenović, “Veliko dvorište”, Stevana Raičkovića
- navodi Marina Stojanović.

Raspad SFRJ, kao i pad komunizma, iz obavezne lektire “proterao” je većinu pisaca iz nekadašnje zajedničke države, ali i sovjetske autore, poput dela ”Kako se kalio čelik”, Nikolaja Ostrovskog.

Među lektirama nema više “Čarobnog samarčića”, Vanča Nikoleskog, zatim “Družbe Pere Kvržice”,koju je napisao Mato Lovrak, ali ni romana “Daleko je sunce” Dobrice Ćosića.

Sada se recimo u trećem razredu umesto “Čarobnog samarčića” čita “Trnova ružica”, braće Grim.

- Naravno da se uvek moze pročitati i “Čarobni samarčić” i popularni romani Gradimira Stojkovića, i naravno da učenike možemo i moramo u čarobni svet čitanja da uvodimo sistematski, da negujemo odlazak u knjižaru i biblioteku...

Takođe je potpuno izvesno da će u podsticajnoj porodičnoj sredini, u porodici u kojoj postoji biblioteka i roditelji imaju naviku čitanja i deca čitati.

Sa svojim učenicima smo jednom prilikom čitali Tagorea napolju, na snegu.

Meni je to veoma draga uspomena, a verujem i njima.


Jednom stečena navika čitanja, radost saznavanja i otkrivanja, ostaju za ceo život
- poručuje Stojanovićeva.

 

Komentari

Komentari

Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.

Ostavite komentar:

Ime:
Email:
Komentar: