Radni sporovi: Tužbi sve manje, kršenja zakona sve više

Vladavina prava - Petak 05.09.2014 - 12:24

Prema izveštajima Osnovnog suda u Vranju, broj nerešenih radnih sporova u Pčinjskom okrugu iz godine u godinu opada, a na kraju 2013. bilo ih je 1.106.

Osnovni sud Vranje-ilustracija Osnovni sud Vranje-ilustracija

Pravnica Veća saveza samostalnih sindikata Ružica Stošić kaže da je razlog za sve manji broj tužbi protiv poslodavaca veoma jednostavan: sve je manje privrednih subjekata i radnika.

POSTALO JE NORMALNO DA RADNIK NE PRIMA PLATU

Ona navodi da je najviše sudskih procesa bilo od 2002 do 2010, kada je za račun članova ovog sindikata podnošeno i po 30 tužbi mesečno.

Ružica Stošić, međutim, ističe da je repertoar kršenja radničkih prava u poslednjih nekoliko godina sve raznovrsniji, te da zaposlene najviše pogađa to što se ne isplaćuju doprinosi za obavezno socijalno osiguranje, noćni, prekovremeni i smenski rad, godišnji odmori, otpremnine, jubilarne nagrade.

- Najtragičnije je to što smo došli u situaciju da se krši osnovno pravo radnika, a to je pravo na zaradu i doprinose. Stekla sam utisak da je sada potpuno normalno da radnik ne prima platu.
 

Imamo veliki broj firmi, i državnih i privatnih, u našem gradu, u Pčinjskom okrugu, gde radnici ne primaju zaradu po pet-šest meseci. I ništa se po tom pitanju ne preduzima. A posledice su ogromne, jer to su živa bića, ljudi. Kako živi radnik koji nije primio zaradu pet meseci, a ima porodicu, decu? Pošto mu nisu plaćeni doprinosi, ne može ni da se leči – kaže Stošić.

Članstvo u Evropskoj uniji podrazumeva i detaljno uređenu oblast radnog prava. Tamo su precizno definisani odnosi između poslodavca i zaposlenih, pa se zna kako neko može da se zaposli, u kakvim uslovima će raditi, kolika će mu biti primanja i zbog čega može da dobije otkaz, pri čemu se nepoštovanje zakona efikasno sankcioniše.

Prema rečima pravnice Veća saveza samostalnih sindikata, tužba protiv poslodavca je u uređenim zemljama poslednja mera za zaštitu prava radnika. Ovde su, pak, državne institucije slabe, a pravda za radnike često skupa i spora, što je klima koja podstiče samovolju ekonomski jačih poslodavaca.

- Poslodavci pružaju veliki otpor, onemogućavaju radnicima da se sindikalno organizuju, što je velika greška. Recimo, u sporu gde radnik tuži za jubilarnu nagradu, koja može da iznosi 30 hiljada dinara, advokat će naplatiti mnogo više nego radnik, a sve na teret poslodavca. Ukoliko postupak ide preko našeg sindikata, može da se desi da se problem reši mirnim putem, pa će poslodavac biti pošteđen plaćanja advokatskih troškova i sudske takse – objašnjava Ružica Stošić.
 

Ona navodi da članovi Samostalnog sindikata ne plaćaju usluge pravne zaštite, ali da mnogi radnici nikada ne tuže poslodavce iz straha ili zato što nemaju novac. Onima koji su pravdu potražili na sudu, povoljna presuda često ne donosi željeni efekat, jer je izvršenje sudskih odluka često najveći problem.

- Ne mislim samo na dužinu čekanja naplate, već i na nemogućnost da se naplati. Firme su uglavnom u blokadi, nemaju sredstava i onda se na izvršenja čeka godinama. Nekad ta potraživanja radnika ostaju nenaplaćena, nažalost. Da ne licitiram sa tim koliko je takvih slušajeva, ali može da se kaže da je pola-pola. Radnik ne prima zaradu jer poslodavac loše posluje, pa kad ga tuži nema od čega da naplati – objašnjava Ružica Stošić.

 

Država je pre desetak godina donela Zakon o mirnom rešavanju radnih sporova i formirala Agenciju kako bi smanjila pritisak na sudove, pojednostavila i pojeftinila čitav postupak.

 

POLITIKA I PETOKRAKA

Izvršni postupak je svakako rak rana lokalnog pravosuđa, ali to nije jedina nevolja. Advokat Miloš Simić, koji često zastupa zaposlene, navodi da naplata potraživanja od solventnih firmi ide relativno brzo i jednostavno, ali da ima problema sa velikim kompanijama poput Simpa i Jumka, koje štiti država svojim propisima.
 

- Postoji oko 500 presuda u kojima su radnici dobili spor protiv Jumka, međutim, zbog toga što se ovo preduzeće nalazi u restrukturiranju, ne mogu da naplate potraživanja. Kod Simpa, nažalost, situacija je slična kao i kod Jumka, s obzirom na to da se račun ove firme, prema informacijama od pre desetak dana, nalazi u blokadi za 1,2 milijarde dinara – kaže Simić.

Pitanje je kako te firme uopšte mogu da posluju, i to godinama unazad, a da ne plaćaju svoje obaveze, kako prema zaposlenima, tako i prema državi? Simpo, recimo, duguje 50 miliona evra samo na ime poreza, dok Jumko prema radnicima ima dugovanja koja su stara više od 10 godina.

- U našoj zemlji je sve moguće, pre svega zato što te firme imaju političku zaštitu države, za razliku od ostalih privrednih subjekata, pre svega privatnika. I u tome leži ključni razlog zašto radnici ne mogu da naplate svoja potraživanja na osnovu pravosnažnih sudskih presuda – smatra Simić.

Na drugoj strani, mnogi domaći ekonomski stručnjaci smatraju da je prethodni Zakon o radu bio veoma loš, te da je štitio prava koja u razvijenim zemljama ne postoje. Primera radi, naučni savetnik Instituta za evropske studije Miroslav Prokopijević je svojevremeno povodom Zakona o radu, koji je doskora bio na snazi, rekao da mu „fali samo petokraka“.
 

Sličan stav ima i vlasnik tekstilnog preduzeća „Mikromodeli“ Radovan Stanković, koji kaže da je za 15 godina poslovanja imao sedam sudskih sporova sa zaposlenima, te da je šest dobio, a da je u jednom slučaju išao na poravnanje.
 

On smatra da je povećan broj sudskih procesa u prošlosti posledica propisa koji su išli na ruku zaposlenima, i upozorava na to da tužbe mogu da budu kontraproduktivne za same radnike. Stanković podseća da su mnoga lokalna preduzeća u protekloj deceniji došla u nezavidan položaj zbog zloupotrebe prava koja je pružao prethodni Zakon o radu.

- Bez razloga se sporovi ne vode, ali moram da kažem i to da su dosta zloupotrebljavana društvena preduzeća, što znači da je Zakon o radu bio očajan. U 90 odsto slučajeva su radnici tužbama uništili preduzeća. Slažem se da poslodavci moraju da imaju odgovornost, ali ne sme se dozvoliti da preduzeća propadaju, kao što je većina društvenih propala baš zbog sudskih sporova. Mnogi radnici ni do danas nisu naplatili svoja potraživanja, a oni koji su mogli da rade ostali su bez posla – objašnjava Stanković.

 

"Članstvo u Evropskoj uniji podrazumeva i detaljno uređenu oblast radnog prava. Tamo su precizno definisani odnosi između poslodavca i zaposlenih, pa se zna kako neko može da se zaposli, u kakvim uslovima će raditi, kolika će mu biti primanja i zbog čega može da dobije otkaz, pri čemu se nepoštovanje zakona efikasno sankcioniše."

 

ZA AGENCIJU NIKAD ČULI

Ipak, sud nije jedino mesto na kojem se mogu zaštititi prava zaposlenih. Država je pre desetak godina donela Zakon o mirnom rešavanju radnih sporova i formirala Agenciju kako bi smanjila pritisak na sudove, pojednostavila i pojeftinila čitav postupak.
 

Nadležnost ove institucije u individualnim sporovima su otkaz ugovora o radu i isplata minimalne zarade, a u kolektivnim zaključenja, izmene i dopune kolektivnih ugovora, ostvarivanja prava na sindikalno organizovanje i štrajk. Prema rečima savetnika u Republičkoj agenciji za mirno rešavanje radnih sporova Predraga Plavkića, iako su usluge ove institucije besplatne, zaposleni sa juga Srbije veoma retko su kucali na ova vrata.

- Trenutno je u postupku kolektivni spor povodom štrajka u Jumku, koji je pokrenut 11. avgusta. Čekamo odgovor poslodavca na naš predlog. Nešto smo radili i u Nišu, ali uglavnom nam se jako malo ljudi sa juga Srbije obraćalo, što nas zaista čudi, jer su ispunjeni svi bitni uslovi: sa jedne strane imamo dobro organizovane sindikate i nizak standard zaposlenih, a sa druge besplatan postupak koji se okončava za 30 dana i stručnu pomoć miritelja i arbitara. Ljudi ili ne znaju za nas, ili ne znam šta je u pitanju – kaže Plavkić.

Od 2005. godine do kraja 2013.godine, pred ovom Agencijom pokrenuto je blizu 13 hiljada radnih sporova, od toga meritorno rešeno oko 5.000. Plavkić navodi da poslodavci uglavnom pristaju na posredovanje Agencije i da poštuju rešenja koja imaju snagu izvršne sudske presude.

- Uglavnom smo radili na zaključivanju kolektivnih ugovora i oni se primenjuju. Takođe, poštuje se i ono što je dogovoreno i potpisano pred miriteljem u slučaju štrajkova. Što se tiče individualnih sporova, strana koja je dobila može pred sudom prinudno da izvrši naše rešenje. Problem je moža to što u nekim sredinama sudovi ne prepoznaju naša rešenja na pravi način, ali se to u hodu ispravlja. Verovatno ne znaju svi za Zakon i Agenciju, iako postojimo od 2005. godine – navodi Plavkić.

VRSTE RADNIH SPOROVA
 

Prema rečima dvokata Miloša Simića, postoje dve vrste radnih sporova.

- Prva vrsta se tiče potraživanja iz radnog odnosa i takvih je najviše pre Osnovnim sudom u Vranju koji je mesno i stvarno nadležan. Najčešće se dešava da poslodavci ne isplaćuju zarade u skladu sa zakonom i opštim aktima, pa su radnici prinuđeni da svoja prava ostvare na sudu.

Iz prakse znam da ima dosta tužbi protiv Kavim Jedinstva zbog neisplaćenih i manje isplaćenih zarada i neisplaćenih dnevnica za službeno putovanje u inostranstvo. Mogu da kažem da sam lično podneo i nekoliko tužbi protiv Alfa plama zbog neisplaćenih otpremnina u skladu sa zakonom i pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Druga vrsta sporova su statusni sporovi, gde se najčešće poništava otkaz ugovora o radu i, koliko znam, najviše ih je bilo protiv Kavim Jedinstva, ali su radnici na kraju te sporove izgubili.

U statusnim sporovima se mogu poništavati i aneksi ugovora o radu kojima se radnici premeštaju sa jednog radnog mesta na drugo, pri čemu su prekršena njihova prava.

Bitna karakteristika je da radnik ima rok od 90 dana da pokrene spor pred nadležnim sudom – kaže Simić.

Ovaj tekst proizveden je uz podršku Evropske unije u okviru programa “Jačanje medijske slobode u Srbiji” kojim rukovodi Delegcija EU u Srbiji.
Sadržaj ovog teksta i stavovi izneti u njemu su isključiva odgovornost OK RADIJA i ni na koji način ne odražavaju stavove i mišljenja Evropske unije.

OK Radio

Vrati se na kategoriju Vladavina prava

Komentari

Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.

Ostavite komentar:

Ime:
Email:
Komentar: