Od početka 2012. do maja 2017, prema podacima iz policije, u Nišu i okolini prijavljen je nestanak 704 osoba, od čega njih 15 nikada nije pronađeno, a 20 njih je pronađeno prekasno, kada više nisu bile žive. Iako statistički, svake godine veliki broj bude pronađen, uz pomoć javnog registra nestalih osoba, nalik onom koji postoji u Belgiji, ali i gotovo svim drugim zemljama Evropske unije, mogla bi da se poveća šansa da se nestali pronađu brže.
U Nišu najviše nestalih prijavljeno 2014. godine FOTO: D. Ristić/OK Radio
Nišlija Branko Božilović je nestao oktobra 2016. godine, dan nakon što je zbog problema sa alkholizimom primljen u Specijalnu bolnicu za psihijatrijsko lečenje “Gornja Toponica”.
Njegova lobanja pronađena je 6 meseci kasnije u krugu bolnice.
Ovo je samo jedna od mnogih osoba koje su u Nišu pronađene prekasno.
Inače, prema statistici, u Nišu i okolini najviše prijavljenih nestanaka bilo je 2014. godine. Te godine nestalo je i najviše maloletnika, međutim, svi oni su bili pronađeni.
Srbija bez nacionalnog registra nestalih
Za razliku od Belgije ili čak i susedne Hrvatske, objašnjava Igor Jurić, osnivač Fondacije "Tijana Jurić", Srbija nema javni registar nestalih osoba pomoću kojeg bi i sami građani mogli da pomognu potrazi.
- Ono što je u Evropskoj uniji i gotovo svim zemljama regiona uređeno je tako da imaju javni nacionalni registar nestalih osoba.
Tu može da se vidi sve o osobi koja je nestala: kada je nestala, opis osobe u trenutku kada je nestala i slično.
Takav registar kod nas ne postoji. Mi smo pokrenuli registar, ali još nemamo podršku policije - kaže Jurić.
On dodaje da policija ima svoj registar, ali je on za internu upotrebu, pa su građani neobavešteni o nestancima.
Pored toga, Jurić ističe i da je veliki problem to što policija, naročito ako se radi o odraslim osobama, ne ulaže dovoljno veliki napor da ih pronađe.
- I u zemljama Evropske unije nestaju ljudi, ali se ti ljudi traže. Kod nas, pogotovo ako neka odrasla nestane, a u kontaktu sam sa nekoliko porodica, samo se čeka da li će porodica nešto uraditi, ili bukvalno ako se nešto desi pa da se pronađe - rekao je Jurić.
Međutim, Jurić kaže da je Fondacija "Tijana Jurić" pokrenula sopstveni registar nestalih osoba i nada se da će Ministarstvo unutrašnjih poslova prepoznati potrebu da policija sarađuje sa njima, da bi se nestali pronašli brže.
“Amber” sistem i u Srbiji?
Iako se, kako kaže Jurić, situacija u potrazi za maloletnim osobama dosta popravila, od usvajanja Tijaninog zakona, koji podrazumeva aktiviranje potrage odmah nakon prijave nestanka, on smatra da bi i to moglo da se unapredi sistemom kao što je “Amber”, koji se već desetak godina primenjuje u Belgiji.
Ovakav sistem podrazumeva, objašnjava Jurić, da policija, po prijavi nestanka maloletne osobe, zatvori državne granice, da se na monitorima u supermarketima objavi slika nestalog deteta, da na auto-putevima, tamo gde se nalazi signalizacija “pažljivo vozite”, pojavi natpis sa informacijama o detetu ili potencijalnom kidnaperu, ali i niz drugih mera, koje bi u velikoj meri ubrzale pronalazak.
- U tim slučajevima se svaki auto detaljno provera, povećavaju se kontrole i slično. Efikasnost ovakvog sistema je 95%.
Pošto sam stanovao u Belgiji video sam kako taj sistem tamo funkcioniše.
“Child focus” je jedna fantastična organizacija koja radi u sprezi sa policijom, koja odmah reaguje kada se prijavi nestanak - rekao je Jurić.
On dodaje da je Srbija od ovakvog sistema daleko "onoliko koliko Vlada Srbije misli da je on potreban".
Vrati se na kategoriju Regionalne vesti
Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.