Jugoslavija, muzika i Paket aranžman: Četiri decenije, "svetog grala" novotalasnog Beograda

Zivot i stil - Subota 20.02.2021 - 01:49

Četrdeset godina od Paket aranžmana, plima novog talasa i dalje zapljuskuje čulo sluha mnogih ljubitelja ovog zvuka širom bivše Jugoslavije

„Jedna od najznačajnijih ploča jugoslovenskog rokenrola „Jedna od najznačajnijih ploča jugoslovenskog rokenrola" FOTO: Croatia Records
Početak je dvehiljaditih - gramofoni završavaju u kontejnerima, ploče na tavanima i podrumima, dok kompakt-diskovi lagano, ali sigurno preuzimaju primat nad kasetama.
 
Đaku osnovcu i pankeru koji obećava iz provincije, željnom nove muzike i bendova, najednom pada šaka upravo narezani disk, sa kompilacijom Paket aranžman.
 
Tatine kasete su me još pre polaska u školu upoznale sa Električnim orgazmom, spotove Šarla akrobate na glomaznom ekranu starog televizora takođe pamtim iz najranijeg detinjstva, dok se Idola, čini mi se, sećam sa nekih rođendana.
 
Međutim, bilo je tu dosta nekih meni nepoznatih pesama, pa sam, vođen znatiželjom i avanturističkim duhom, dopustio ovom izdanju - koje sam na jedvite jade nabavio, u nepopularnom mp3 formatu, da okupira moje sobne zvučnike, ušne školjke, ali i pažnju.
 
Idoli su me kao mlađanog pankera sa krestom na glavi, martinkama na nogama i ziherndlama i bedževima po majici, dobili numerom Plastika jer je, pored nespornog kvaliteta, mogla da posluži i za šutku sa drugarima.
 
Pesma koja joj je žanrovski bila najbliža - Zlatni papagaj, ipak nije bila moj prvi izbor kod Električnog orgazma - prevagu je odnela Krokodili dolaze i njena jedinstvena linija na sintisajzeru, koja me je tada, sećam se, iznenadila, ali i kupila.
 
I naposletku, Šarlo akrobata, meni tada, a verovatno i sada, prvi pik kompilacije.
 
Oduvek sam imao gard prema najpoznatijim pesmama bendova koje volim, tako da su Niko kao ja i Ona se budi automatski otpale, baš kao i Maljčiki od Idola, dok je u prvi plan, bez premca, izbio Mali čovek.
 
Šarenilo zvuka koje oslikava ovo izdanje bilo mi je na trenutke interesantno, ponekad zbunjujuće, ali pre svega drugačije, a sama kompilacija, kao i mnogim klincima u periodu pankerskog odrastanja i stasavanja, sigurno poslužila kao lektira i uvertira u svet pank muzike.
 
Iako se moje omiljene pesme Šarlo akrobate - Fenomen i Električnog orgazma - Nebo, ne nalaze na Paket aranžmanu, uvek joj se rado vraćam, a kako vreme odmiče - sa novim adutima.
 
I dok danas zavaljen u fotelju gledam u njen crveni omot na kome, tačno po sredini, sivim tonovima odiše fotografija Beograđanke, a i iz gornjeg, levog ugla me iskošeno posmatra ćirilični natpis robne kuće „Beograd", igla klizi po vinilu, a sa zvučnika odzvanjaju Amerika, Oko moje glave i Vi.
 
 
„Jedna od najznačajnijih ploča jugoslovenskog rokenrola"
 
Paket aranžman je objavljen pre tačno 40 godina - 18. februara 1981. godine, za zagrebačku diskografsku kuću Jugoton.
 
Siniša Škarica, tadašnji urednik Jugotona, zahvaljujući kome se ovo izdanje zavrtelo na gramofonima širom Jugoslavije, kaže da je to „prva autentična muzika jugoslovenskih sastava, imena i autora".
 
„Mladi na prostoru bivše države prvi put su zapravo dobili svoje stvarne idole na maternjem jeziku koje su mogli slušati, uz koje su mogli plesati i zabavljati se, a i ponešto naučiti", objašnjava Škarica za BBC na srpskom.
 
Međutim, mladi beogradski muzičari sa kompilacije nisu bili svesni njenog budućeg uspeha, pa je tada nisu ni slavili.
 
„Niko od nas nije želeo da bude na toj zajedničkoj kompilaciji - svi smo mi bili spremni za svoje solo albume i vukli smo u tu stranu.
 
„Ubrzo nam je postalo jasno da ćemo ipak morati da napravimo kompromis i gledajući iz današnjeg ugla, mislim da je baš super što je to tako ispalo", kaže za BBC na srpskom Srđan Gojković Gile, pevač i gitarista Električnog orgazma.
 
On smatra da je Paket aranžman danas, četiri decenije od objavljivanja - „jedna od najznačajnijih ploča jugoslovenskog rokenrola", a da je po samom uticaju koji je izvršio na buduće generacije muzičara i bendova ovog prostora - na prvom mestu.
 
Veliku važnost samom izdanju pridaje i rok kritičar Petar Janjatović koji je na konkursu za saradnike na radiju Studija B, na kome nije prošao, odabrao da priča upravo o Paket aranžmanu.
 
„Meni je u tom trenutku to bila najznajnija stvar koja se dešavala u jugoslovenskom rokenrolu", kaže Janjatović za BBC na srpskom, koji je tada radio u časopisu Džuboksu, čiji su novinari i urednici tadašnja zbivanja na gitarskoj sceni u Beogradu pomno pratili.
 
 
U susret novoj deceniji - novi talasi i nova gibanja
 
Jugoslaviju su posle smrti predsednika Josipa Broza Tita, maja 1980. godine, počeli da pogađaju politički i ekonomski potresi.
 
Ipak, kultura i umetnost su nekako odolevali zemljotresu, dok je omladinu, poput cunamija, zapljunuo neki novi talas.
 
„Političari su odmah krenuli da se bore za vlast i da se otimaju oko političkih resursa, pa je fokus na omladinsku kulturu i na potencijalne subverzivne elemente u rokenrolu potpuno pao.
 
„Tako da su se bendovi našli u prilici da mogu taj novi jezik sa minimalnim oštećenjem da iznose pred publiku", objašnjava Janjatović.
 
Umiveni zvucima ovog muzičkog pravca na raskrsnici panka, regea i rokenrola, mladi širom Jugoslavije hvataju instrumente u ruke i počinju da kreiraju scenu koja će poprimiti oblik društvenog pokreta, o kome će se, u godinama koje slede, pisati knjige, sociološke studije i snimati filmovi.
 
Novi talas je krenuo da se razvija krajem sedamdesetih, a njegovi prvaci bili su pank bendovi Prljavo kazalište iz Zagreba, Pankrti iz Ljubljane, riječki Paraf i novosadska Pekinška patka.
 
Korak sa ovim bastionima pokreta polako je početkom osamdesetih hvatao i glavni grad Jugoslavije.
 
 
Druga maca, prva šansa
 
Beograd je tih godina važio za jedan „veseli grad", mesto puno koncerata i žurki koje su se održavale gotovo na dnevnom nivou.
 
Takva atmosfera dočekala je i splitskog producenta i kompozitora Enca Lesića koji je krajem 1979. u Beogradu otvorio prvi privatni studio - „Druga maca", a već naredne godine, na istom mestu, producirao prva izdanja pojedinih beogradskih rok bendova.
 
Na jednoj od mnogobrojnih žurki leta 1980, na koje se uglavnom pozivalo na ulici, Lesić je zapazio Električni orgazam i Šarlo akrobatu dok su svirali.
 
„Pozvao nas je da dođemo kod njega u studio i snimimo neke pesme bez obaveze da mu to platimo, što je nama bilo super jer smo bili klinci i nismo imali lovu", priseća se Gojković.
 
Treći bend sa buduće kompilacije - Idoli, već su ranije ostvarili saradnju sa njim, kada je maja iste godine producirao njihove pesme Pomoć, pomoć i Retko te viđam sa devojkama, sa prve singl ploče grupe koja je išla uz časopis Vidici.
 
Pošto je doveo u studio sve tri benda, kako ih je kritika krstila - „beogradske alternativne scene", snimanje pesama za Paket aranžman moglo je da počne.
 
U studiju „Druga maca", te jeseni 1980. godine bio je i Miroslav Cvetković Cvele - basista Bajaginih Instruktora, koji se tada kao početnik, našao na mestu tonskog snimatelja.
 
Njega je Lesić tokom jednog razgovora u kafani Šumatovac kod Radio Beograda - poznatom stecištu muzičara i menadžera, pitao da li bi hteo da radi u njegovom studiju, što je Cvetković odmah prihvatio.
 
„Kada sam došao ujutru, dočekalo me je stotine metara magnetofonske trake rasute svuda po studiju, i njegove reči - namotaj mi to. Bio je to test da li imam živce i strpljenja za taj posao", osmehujući se prepričava Cvetković za BBC na srpskom.
 
Kada je krenulo snimanje Paket aranžmana, pored pozicije ton majstora, nenadano mu je dodeljena i ulogu medijatora između Enca i članova bendova, prvenstveno zbog toga što je već poznavao neke od njih.
 
Atmosfera u studiju je bila veoma vesela, a mladi muzičari oduševljeni što im se ukazala prilika da snime materijal.
 
„Svi oni zajedno su izgledali potpuno svetski - da ih uzmeš i staviš na bilo koju binu u Ameriku ili Englesku, bili bi možda i bolji od ovih originala, na koje su se ugledali", ističe Cvetković.
 
Međutim, kaže da je bilo „nekih sitnih nesuglasica i nerazumevanja" posebno oko zvuka koji su želeli da dobiju.
 
„Hteli su da taj zvuk bude sirov i autentičan kao što je onaj uživo, a mi pošto smo imali jako siromašnu tehniku u studiju, trudili smo se da izvučemo maksimalan kvalitet, odnosno da imitiramo ono što se radilo u svetu sa mnogo skupljom opremom."
 
Naposletku je ipak sve ispalo kako treba.
 
„Ja kad slušam te snimke iz tog vremena ja tu ništa ne bih ni oduzimao, niti dodavao, to je vrlo autentično zabeleženo", dodaje Cvetković.
 
Zdenko Kolar, jedan od muzičara koji je tih jesenjih dana snimao u Drugoj maci, takođe pamti da je sve proticalo u pozitivnom duhu.
 
„Mi smo uz šalu, zezanje i zavitlavanje snimili te pesme", govori za BBC na srpskom Kolar, tada basista grupe Idoli.
 
Kaže da je „sve teklo kao po loju" i da su u svega dva termina snimili materijal, osim za pesmu Amerika koju su naknadno snimili na samo „dva kanala na magnetofonu", zbog čega ova pesma drugačije zvuči.
 
Deo zahvalnosti duguju i Encu Lesiću, za koga kaže da je bio „jedan divan čovek".
 
„Imao je taj mediteranski duh, umeo je da priđe, da pristupi, bio je fenomenalan tip i umeo je sa mladima, a mi nismo ni bili svesni kolika je on veličina bio, kakve je pesme komponovao i gde je sve svirao", priseća se Kolar.
 
Pojedine starije kolege muzičare je zbunila, a neke čak i naljutila, pojava mladih novotalasnih snaga.
 
„Mnogi su grešili kada su govorili da nisu znali da sviraju. Oni su imali mnogo važniju vrednost nego to i odsvirali su upravo onako kako je ta muzika trebalo da zvuči", kaže Cvetković.
 
Ipak, u Drugu macu su tokom snimanja Paket aranžmana navraćali brojni beogradski muzičari, a jedan od njih je bio Bora Đorđević, pevač Riblje čorbe.
 
Tako se Đorđevićev glas našao u horu koji je otpevao refren pesme Zlatni papagaj Električnog orgazma.
 
„Nigde nije potpisan i to malo ljudi zna", dodaje Gojković.
 
 
U Beogradu jadac, u Zagrebu gladac
 
Oktobra 1980. u Beogradu je povodom snimanja albuma Bijelog dugmeta Doživjeti stotu, boravio Siniša Škarica - urednik rok redakcije u zagrebačkoj diskografskoj kući Jugoton.
 
Pošto su se snimanja na Radio Beogradu odvijala noću, Škarica je preko dana šetao gradom, obilazio predstavništvo i redovno posećivao prijatelja Lesića, koji mu je puštao bendove koji su snimali kod njega.
 
„Između ostalog, pokazao mi je snimke novih beogradskih bendova koji su zazvučali drugačije, sveže, novo i stilski različito", kaže Škarica i dodaje da se odmah potom bacio na razmišljanje - kako ih predstaviti.
 
Prvo je čuo Električni orgazam, pesme Zlatni papagaj i Krokodili dolaze.
 
Kaže da su svi bendovi „hteli da imaju samostalno izdanje", ali da je u tom trenutku „bilo prerano" za tako nešto, pa je prelomio da se tri beogradska benda nađu na zajedničkom izdanju, koje još uvek nije imalo ni ime.
 
Škarica je u novembru odneo snimke komisiji Jugotona, gde su ih preslušavali i posle čega je doneta konačna odluka.
 
„Nije bilo većih problema, osim komentara poput ,koji čudni naziv Električni orgazam' i malo na pesmu Maljčiki - da to je neka zafrkancija na socijalizam, ali uglavnom je to u redu prošlo", priseća se Škarica.
 
Radni naziv kompilacije bio je „Produkcija Druga maca", po studiju gde je nastao.
 
Lesićeva zamisao je bila da se na izdanju nađu još neki bendovi koji su se stilski razlikovali.
 
„Sećam se da je Enco hteo grupu Tunel, rok bend Vlade Džeta i Ljube Ninkovića, i trebalo je da uđe jedna Bajagina stvar koju je snimio i koja se našla u emisiji Rokenroler - Pustite me druže, koja je stilski nekako i prolazila", priseća se Gojković.
 
Iako je materijal bio snimljen već krajem godine, na izlazak Paket aranžmana sačekalo se još dva meseca.
 
Namera je bila da se kompilacija objavi „u najfrekventnije vreme", uoči Nove godine, kada su se ploče najbolje prodavale, ali su prednost ipak dobila „jača imena i tiražnija izdanja" - Bijelo dugme, Novi fosili, Mišo Kovač, Zdravko Čolić i drugi.
 
Drugi problem je bio u nedostatku vinila - plastične mase za izradu gramofonskih ploča.
 
Paket aranžman je konačno izašao 18. februara 1981. godine.
 
Prodato je oko 20.000 primeraka što je bilo na nivou takozvane „srebrne ploče".
 
„Što je za takav profil bendova i rok uopšteno, bio pristojan tiraž, ne veliki jer su se veliki tiraži prodavali i za pola miliona - kao na primer debi album Srebrnih krila", navodi Škarica.
 
U to vreme je, kaže, diskografska industrija bila veoma jaka i godišnje se prodavalo oko 20 miliona ploča i kaseta, što je bio odnos - jedan nosač zvuka po glavi stanovnika.
 
Prepreke koje je Jugoton uspešno preskakao ispostavile su se kao nepremostive za Produkciju gramosfonskih ploča Radio-televizije Beograd (PGP RTB).
 
Gojković iz Električnog orgazma kaže da su na prvu barikadu tamo naišli kod imena grupe, a da su im problematični bili i stihovi pesama Krokodili dolaze i Nebo.
 
„Tada su urednici u PGP-u bili zainteresovani ili za narodnu muziku, ili za džez", kaže Petar Janjatović.
 
Šarlo akrobata je materijal za prvi album Bistriji ili tuplji čovek biva kad... snimao u čuvenom studiju 5 PGP RTB-a na proleće 1981.
 
„Kad su obavili snimanje ustanovilo se da su urednici PGP-a dobili nešto što nisu očekivali, nisu hteli i što im se nije svidelo, pa je onda došlo do tog aranžmana da smo mi otkupili snimke", govori Škarica.
 
Jugoton je tada, smatra Aleksandar Dragaš - rok kritičar iz Zagreba, bio najveća i najprofesionalnije vođena diskografska kuća po uzoru na englesku muzičku kompaniju EMI.
 
„Fudbalskim rečnikom rečeno - nije isto kao da ste potpisali za Real, Bajern i Liverpul ili za neki nižerazredni klub - potpisati ugovor za Jugoton značilo je da zaista nešto vrediš", objašnjava Dragaš za BBC na srpskom.
 
Jugoton je posle Paket aranžmana, tokom 1981. godine objavio prve albume sva tri beogradska benda sa kompilacije, dok su sa Idolima i Električnim orgazmom nastavili saranju i na kasnijim izdanjima. 
BBC News, OK Radio

Vrati se na kategoriju Zivot i stil

Komentari

Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.

Ostavite komentar:

Ime:
Email:
Komentar: