Fudbal, politika, VAR i odlazak heroja - završni utisci sa Mundijala

Svetski sport - Utorak 17.07.2018 - 08:45

Francuska je prvak, Hrvatska je druga, Belgija je treća...po čemu ćemo još pamtiti ovo svetsko prvenstvo?

Prvi put na Mundijalu FOTO: AFP Prvi put na Mundijalu FOTO: AFP
Zavesa je pala na još jedno svetsko prvenstvo u fudbalu. Šezdeset i četiri utakmice su za nama, novi prvak sveta je Francuska, Hrvatska i Belgija su ostvarili istorijske plasmane i sve je to sjajno. Sve novine pišu o fantastičnom Kilijanu Mbapeu (i sa pravom), reprezentacije sa podijuma su već doživele svoje dočeke, i svet se polako - vrlo polako - vraća u normalu.
 
Stoga, evo nekih par završnih misli o dominantnim utiscima sa ovog svetskog prvenstva u fudbalu. Neću previše peniti o tome koliko je Francuska dobra ili ovo ili ono, o tome ste imali priliku da čitate u dnevnim tekstovima ako ste pratili (a ako niste svi su još živi!). Ovo je više neki moj osvrt na par tema koje su mi se učinile zanimljivima, i kojima možda nisam posvetio dovoljno pažnje u dnevnim pregledima.
 
 
ODLAZI CIRKUS IZ NAŠEG MALOG GRADA
 
Sve su prilike da je Mundijal u Rusiji bio voz poslednje šanse za neke od najvećih fudbalera moderne ere. Pre svega, ovde mislim na Lea Mesija, čija je Argentina za dlaku izbegla potpuni debakl, ali svakako razočarala – razočarao je bogami i on, pogotovo otkako je javna tajna postala da za „albiseleste“ ne igra lep već Mesijev drugar.
 
Tako je još pre turnira u interno-političkom obračunu stradao Mauro Ikardi, jedan od najboljih špiceva Serije A (vrlo verovatno zbog činjenice da su Maksi Lopez i Mesi braćale, a ako se pitate kakve veze Maksi ima sa svime time, guglajte „Wanda Nara“ i sve će vam se samo kasti), a pre neki dan smo saznali i da je fudbaler Barselone selektoru Horheu Sampaoliju „zabranio“ da u igru ubacuje Đovanija Lo Selza i Federika Fazija. Nije isključeno da će Mesi kao veteran ući u selekciju za četiri godine, ali opet, nije ni verovatno.
 
Sa druge strane, Kristijano Ronaldo je dve godine stariji od Argentinca, ali ja barem za njega nemam sumnje da će on u Kataru itekako pikati lopte. Ronaldo je upravo prešao u Juventus u godinama kada mnogi već razmišljaju o Americi ili dalekom istoku, spreman da se još jednom pokaže pred svima i možda osvoji Ligu Šampiona i sa trećim različitim klubom. Ono u šta sam apsolutno siguran je da će Ronaldo na zimu 2022. biti deo portugalske selekcije, gde će krenuti u lov na zvanje prvog čoveka koji je zatresao mrežu na pet Mundijala. Ako on to bude hteo, a svi znamo da hoće, jel’te.
 
Inače, od svetskih prvenstava su se verovatno oprostili i Luis Suarez (31 godina), Edinson Kavani (31), Vensan Kompani (32), Olivije Žiru (32), Luka Modrić (33), Kun Aguero (30), Serhio Ramos (32), Radamel Falkao (32), Dijego Kosta (30) i mnogi drugi, a svoju penziju pre par nedelja objavio je i Andres Inijesta. Kraj jedne ere, praktično.
 
 
FUDBAL I POLITIKA SE (NE) MEŠAJU
 
Ide ta priča da se fudbal i politika ne mešaju, ali fudbal i politika idu zajedno kao jaja i slanina. Svetska i evropska prvenstva su bukvalno parade nacionalizma i meseci u kojima se nacionalni ego razbudi kod ovakih i kod onakvih, a fudbalski uspesi bivaju ispolitizovani na ovaj ili onaj način. Može FIFA da priča koliko god hoće da tako „ne valja“, ali to se radi za sve pare a kažnjeni budu samo probrani.
 
 
Tako su, recimo, državni srpski mediji brže-bolje stigli da apostrofiraju činjenicu da je Kostarika „među prvima priznala Kosovo“ iako sumnjam da većina njenih fudbalera ume da prikaže našu južnu pokrajinu na karti sveta. Meč protiv Švajcarske smo shvatili kao novi boj na Kosovu, a da nismo sami u tome pokazali su i Granit Džaka i Džerdan Šaćiri koji su proslavili onako kako su proslavili i time rasplamsali pravi mali internet rat koji se odneo daleko van naših granica i naše sfere interese. Njihovo „orlovanje“ su neki strani novinari osudili, neki bogami i pozdravili, a švajcarski savez je reagovao sa par izjava glasnog negodovanja (na šta su pak negodovali švajcarski Albanci, i tako u krug). Svojevrsnu kodu ovoj baladi dao je onaj Šveđanin koji je sa klupe iz sprdnje pokazivao „orlove“ nakon što su Švajcarci ispali u osmini finala – njega, doduše, niko nije kaznio.
 
Bilo je tu još interesantnih zezancija. Recimo, Dejan Lovren koji uz „bojnu Čavoglave“ slavi pobedu Hrvatske nad Argentinom, što je ne toliko uvredljivo koliko van pameti (osim ako ovo nekako ne implicira da je Mesi Srbin, onda u redu), pa onda Domagoj Vida i Ognjen Vukojević koji „banderaše“ posle eliminacije Rusije, i na kraju fantastična izjava Davora Šukera – zvaničnika HNS – koji kaže da Hrvatska nije bila ovako ujedinjena „još od domovinskog rata“, jer realno, daš par golova, baciš par granata, odbraniš par penala, ispališ par metaka, to su sve slične stvari. FIFA još uvek nije reagovala, mada su u slučaju jednako debilne prijave Mladena Krstajića u kojoj je izjednačio VAR i haški tribunal bili dosta ekspeditivni.
Vice, OK Radio

Vrati se na kategoriju Svetski sport

Komentari

Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.

Ostavite komentar:

Ime:
Email:
Komentar: