Vranje / Trgovište - Četvorogodišnji Matej Jonev iz Trgovišta nema u svom domu televizor, ni mnogo toga još što imaju njegovi vršnjaci, a najveća želja mu je da dobije novu igračku foku.
Deo neobične porodice na okupu. Foto: S.Tasić/OK Radio
Crtaće retko gleda, samo kad ode u komšiluk, pa mu neko od pusti na TV -u. Nema omiljeni crtani, voli sve da ih gleda.
Matej odrasta u jednoj podtsanarskoj sobi koja je njemu, majci, očuhu, bratu, sestri i deci njegovog očuha sve, kuhinja, dnevna i spavaća soba.
Ukupno ih je sedmoro u ovoj nesvakidašnjoj i neobičnoj porodici koju su nesreće spojile. U sobičku od nekoliko kvadrata žive Ana Jonev (36), njena deca Dejan (8), Bojana (7) i Matej (4), a tu su i Saša Stamenković (43), i njegova dva sina Dalibor (17) i Vladica (15).
Sami kažu da nemaju bukvalno ništa od materijalnih stvari. Ono što je vidljivo je da na pretek ima ljubavi i dece.
Sreća u nesreći je da je jedno Sašino dete u srednjoj školi u Vranju, a njeno dvoje često kod oca, takođe u Vranju, te ih je u ovom sobičku najčešće četvoro.
Matej ima svega dve igračke, jedan kamiončić i belu foku, koja je vremenom izgubila pravu boju, pa je sad više siva.
- Ne idem u vrtić, krenuo sam, ali mi se više sviđa da sam sa mamom. Najviše volim ovu foku, s njom spavam, stavim je između mene i mame, pa tako lakše zaspim.
Voleo bih da imam novu igračku foku, a najviše da vidim pravu foku, da je mazim - otkriva dečak svoje želje.
On je bio mali, kada je nejgova majka Ana Jonev (36) doživela strašno porodično nasilje, a potom završila u sigurnoj kući u Vranju.
- Bez posla sam, bez ikakvih primanja, bez igde ikoga. Rodom sam iz Kruševca, a ni tamo nemam više nikog. Bivši muž rodom je iz Bosilegrada, ali smo živeli u Vranju. Nema ko da mi pomogne.
U sigurnoj kući sam čula za Sašu, pa kako su nas nevolje spojile, ubrzo se rodila i ljubav. Došla sam u Trgovište, on ima dva sina, a ja troje dece. Živimo ovde ko podtsanari - priča Ana.
Saša Stamenković (43) se nadovezuje na Aninu priču, otkrivajući da su se jedno u drugo zaljubili prepoznavši patnju i muke koje su im bile zajedničke.
- Doživeo sam šlog i nisam u mogućnosti da radim, celu jednu desnu stranu ne osećam. Moja prva žena je odavde iz jednog sela kod Trgovišta, a ja iz okoline Vranja, tako sam i došao ovde.
Ona je umrla brzo po rođenju drugog deteta, meni su oko čuvanja dece pomagali njeni roditelji.
Dok sam bio u punoj snazi radio sma u Francuskoj, pa u Vranju, te na osnovu toga sada imam invalidsku penziju od 13.000 . Kad na to dodamo i dečiji dodatak, nas sedmoro živimo od nepunih 20.000 dinara mesečno - otkriva Saša.
On dodaje da su deca željna svega od hrane, preko odeće i obuće, a dečije sobe su nedostižan san.
- Kuća u kojoj živimo nije naša, koristimo samo ovu jednu sobicu i kupatilo, koje nije završeno. Pomaže nam opština po nekad, dobri ljudi, ali to ipak nije dovoljno. Imamo i pomoć Centra za socijalni rad oko 2.500 dinara.
Plašimo se da nam se krov i plafon ne sruše na glavu, stepenice su ruinirane, nadstrešnice, ali šta ćemo. Dok sam bio zdrav mogao sam da radim, ali sada nisam u stanju. Ovo sve što vidite, nije naše, ni kreveti, ni šporet, bukvalno ništa, sve je gazdino - kaže Saša.
Dok on priča, mali Matej ga gurka da kaže kako nemaju televizor, ni mobilni, a kompjuter je nešto o čemu ne bi smeli ni da maštaju on, a i ostala deca. Matej kaže da bi kad poraste voleo da bude vojnik.
Matej priča kako voli da jede meso, ali ga retko ima na njihovom omalenom stolu. Mama, dodaje, sprema pasulj i krompir.
- Volim i čokoladu, kad ima, čips isto, sokove, a tek sladoled - kao za sebe nabraja Matej, dok izviruje ispod stola.
Napolju u napuštenom dvorištu ispod stepenica je njegov polomljeni bicikl, nasleđen od nekog deteta koje je imalo više sreće u životu.
Matej ga obilazi, seda na njega, pokušavajući da ga vozi, ali ništa od toga. Na kraju odustaje, a pažnju mu odvlače golubovi koji su sleteli u dvorište.
Uz osmeh kaže da jedva čeka da se bata Vladica vrati iz škole, kao i da za vikend dođu Dalibor, Bojana i Dejan, pa da se sa njima igra.
Svi ljudi dobre volje koji žele da pomognu deci mogu da pošalju SMS na humanitarni broj 2552 ili da uplate sredstva na dinarski tekući račun "Blic fondacije": 275-0010221949709-90 ili na devizne račune 10221949724 45 - za uplate u evrima; 10221949711 84 - za uplate u švajcarskim francima i 10221949717 66 - za uplate u dolarima, OTP banka Srbija, a. d. Beograd.
Cena poruke 100 dinara, važi za sve mreže
Dinarski račun: 2750010221949709 90 Societe Generale Srbija
S.T.
Vrati se na kategoriju U fokusu
Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije OK Radija.